Moj internet dnevnik
odgovori u vremenu
dobro mi došli


nama trebaju riječi dobroslutne

i riječi zbog kojih strepi katastrofa

riječi kao ruke uvijek prisutne

jer sve ovo dosad prolazna je strofa


nama trebaju neke riječi zlatne

one što se kažu u rijetke trenutke

riječi dovoljne, riječi bespovratne

da možemo dalje nastaviti ćutke..


H.Dervišević
Tako mi vremena...
...
Arhiva
« » kol 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Anketa
Volite li poeziju ?



vrijeme
Upišite tekst...

Custom Myspace Clock
Dok vrijeme prolazi
Blog
subota, svibanj 3, 2014
ljubavi moja, kratko mi se javiš i nestaneš...ostanu iza tebe riječi koje bih ti govorio, ostanu misli koje bih dijelio, ostanu zagrljaji kojima bih te držao, ostanu poljupci kojima bih te obasipao...ostane svijet koji je za tebe u meni stvoren...ostane toliko toga nedorečenog, neizgovorenog,...prešućenog, sve ono što mislim i što se dogadja u meni kada mislim na tebe, sve ono što se spremam da ti serviram kako bih pokazao šta osjećam i zašto osjećam, ali sve to ostane u zraku da nas vezuje do novog razgovora ili susreta...i ja moram zapisivati jer ono što se ne zapiše kao da se nije dogodilo ili mislilo...




vuk @ 22:38 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, travanj 11, 2013

VP,


dočeka me danas poruka kako nemam ništa novo na blogu...neko se zaželio mojih pisama...


Iako nije problem pisati jer mi ne nedostaje ni tema ni prostora...a rekao sam da "poilitika neće u moju butigu...." onda mi je drago kada netko ozbiljnije ovo čita nego što ja pišem. Ne manjka mi ozbiljnosti, ali toliko je preozbiljnih stvari da te neumitno ponekad udari pitanje jel treba u životu prihvaćati samo ono što je ozbiljno rečeno ili učinjeno?...kakav bi bio život kada bismo se bavili samo krajnje ozbiljni stvarima koje bi nas vremenom frustrirale i natjerale da život posmatramo samo kao slijed ozbiljnih stvari....

Nije ozbiljnost prijeko potrebna...Ne kažem ja da ne treba i ona ponekad, ali zašto djecu tjeramo da se uozbilje ranije nego što smo mi razmišljali o tome?...Smeta nam što su djeca i dalje opterećena bezveznim stavrima i u svemu vide igru pa nam je krivo što mi to ne možemo?...ili ne želimo?

Prihvatati život kao igru je dio jedne filozofije koja se zove TANTRA (govorim o dijelu budizma a ne o seksualnom umijeću iako je i to sastavni dio TANTRE) . Vidjeti u svemu igru je osnova ponašanja. Ako želiš npr. sašiti hlače sa namjerom da se to dopadne i da te ljudi tapšu po ledjima i govore kako si to stručno uradio/la pogriješićeš mnogo puta i nećeš biti zadovoljan, ali ako se igraš i stvaraš zato što želiš svoju umijeće materijalizirati neovisno o tome što će ljudi reći...e , onda stvaraš i postaješ umjetnik...


Treba tražiti umjetnost u sebi...a ne sebe u umjetnosti...


TZTJ



vuk @ 19:15 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, ožujak 12, 2013

VP,


ovo ljeto tek sada počinje...odnosno...počelo je. Znao sam se nekada čuditi kako ljudi ne znaju da ljeto počinje onda kada nam sunce počinje dosadjivati jer je jedino što se vidi na nebu...bez ijednog oblačka, ali ne...ljeto kalendarski počinje tek na kraju druge trećine šestog mjeseca...Onda je sve ono prije bio samo uvod u ljeto, uvertira, predigra...Imam ponekad taj osjećaj da ljudi stvari promatraju na način koji im netko drugi odredi, a ne onako kako oni smatraju ispravnim.  Valjda se u ovo vrijeme medijske povezanosti i svakodnevnog bombardiranja informacijama nije potrebno odrediti i imati svoj stav o pojavama i dogadjajima? Nije ljeto onda kada mi mislimo...nego onda kada to netko javno objavi, nije lijepo nositi ono što mi smatramo ispravnim nego samo ono što "netko" (stilist, dizajner...) odredi, nije dobra kilaža ona u kojoj se osjećamo sretnim nego ona u kojoj nam govore da trebamo biti...pa se mjesecima mučimo skidajući 1,3 kg jer nam je rečeno da se onda trebamo osjećati "bolje i sretnije"...

Uvijek sam bio skeptičan prema ljudima  koji su smatrali da trebaju odrediti što me čini sretnim i zašto nisam zadovoljan svojim životom, a  ima ih koji misle da se samo treba ponašati prema njihovim pravilima i smatraju da ćeš onda biti u vrhuncu života. Nikada mi nije bilo jasno kako netko može znati što me usrećuje i zašto ljudi misle da bih bez njihovih "pravila" bio izgubljen.

Meni je ljeto kada je toplo, zima kada pada snijeg,  ugodna odjeća je ona koja je čista i odražava boju mog raspoloženja, lijek od prolaznosti života je kiša koja pada, snaga je u sposobnosti da me iskušenje ne lomi nego ojača,  sreća kada uspijem nasmijati i održati ljude i lijepom raspoloženju, hrana je u ljubavi koju dajem a motivacija u ljubavi koju primam...moji snovi su filmovi u kojima se prepoznajem, moji prijatelji osobe koje razumijem, moji neprijatelji...oni...koji ne vole ljude drugačije od njihovog  poimanja života i koji ne shvataju da sitnice postoje kako bi se vratio osmijeh na lica odraslih dječaka i djevojčica.

vuk @ 12:17 |Isključeno | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 7, 2013
 

VP,


ima dana kada neznam kuda pogledati i u šta zadjenuti. Naidju tako ti dani kada sam sebi djelujem besciljno i nedorečeno, kada mi stvari polaze za rukom, ali ruka ne polazi za stvarima, kada je mozak na paši, a paša daleko od mene, kada se osjećam usamljeno u gomili ljudi i kada znam da je prolaznost ono što nas čini običnim materijalnim bićima koje svaka sekunda polako nagriza i skida sloj po sloj nevidljivog materijala a mi mislimo da možemo sačuvati svaki djelić sebe u nekom virtualnom svijetu gdje je sve dugovječno i stalno ...barem dok se program ne resetuje pa opet dodjemo na svoje da se sve obnavlja i resetira bez obzira da li je u pitanju stvarnost ili virtualnost...i onda...odlutam tako u mislima u neke sfere koje mi djeluju daleke i duboke ali ne od mene nego negdje u mojoj dubini i pronadjem u svom tom mraku trun svjetlosti...koja me vrati u život...

danas nije takav dan, ovo ja samo da kažem kako ima i takvih dana...danas je lijep i sunčan dan...


TZTJ



vuk @ 12:38 |Isključeno | Komentari: 0

Pao je i pada snijeg još uvijek....a zadnji ponedjeljak ove godine...još par dana i nema je više...Nova bi trebala donijeti nekakve promjene, a ja znam samo da će Nova donijeti neke nove stvari.

Čekao sam i sačekao u svom životu Nove godine na raznim mjestima: sam, u društvu, a jednu sam (1982.g.???) i prespavao...na zabavama, koncertima, u autobusu, vlaku, na planini, neke i na moru (1983,...1984) ...u strasti (sramota me reć 1985, 1996,2002...) neke Nove su bile čudne na svoj način, druge su mi pružile više nego sam očekivao, za neke sam radio svoj posao, za druge proslave Novih godina radio honorarno i zabavljao ljude...znao sam biti pijan i mamurati do sredine prvog mjeseca, dočekivao sam ih i trijezan i jedino što bih popio je malo mineralne i eventualno koji sok (nema razlike izmedju pijanih i trijeznih dočeka...samo od trijeznih ne boli glava poslije)...bio sam i u avanturi jedne godine ( o tome ne bih ...sada) ali uvijek sam znao da promjene dolaze iznutra a ne izvana...koliko god to nekome bilo poznato ili ne.

Nova je samo naznaka da neke stvari treba mijenjati kod sebe (jer samo budala i magarac su isti cijeli život) a hoćete li promijeniti prije ili kasnije?...to je do vas..Nije još vrijeme za čestitati ali vi koji navratite znate da sam otvoren u svemu i da mi ne smetaju vaši komentari...a svima želim sreću u životu...zdravlja i svega što mislite da vam treba i da bi vam od toga bilo bolje u životu...

vuk @ 12:17 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

 

Otkrih danas trag njenog mirisa i okus mjeseca davne jeseni u godini koja mi je ostala u sjećanju i dugo me frustrirala dogadjajima koji su uslijedili i otpuhnuh boje ove rane zime u prizmu njenog lika što mi izniknu kroz prozore sjećanja.



vuk @ 02:40 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, prosinac 15, 2012

VP,

 

vrijeme neumitno teče, kako god ga promatrali i mislili da ga kontrolišemo, kako god mislili da možemo sve ispraviti i ponovo krenuti...shvatimo...da kada ostanemo sami sa sobom i kada se otvorimo i pogledamo negdje u dubinu, iza očiju, oko srca, duše (i ostalih organa...jeli!) shvatimo da :Nemamo vremena.

 

 Uzrečica, koju tako često čujemo iz svojih i tudjih ustiju, a koja nam dodje prije kao isprika što smo lijeni nego što stvarno nemamo vremena. Po logici stvari, svijet i društvo postali su jedno veliko selo, brz način života trebao bi nam stvoriti više vremena, razni gadget bi trebali omogućiti da organiziramo i priuštimo sebi odmora...ali mi , ne svi, Nemamo vremena!

Na gubitku su svi koji misle da se vremenom može upravljati, ili zaustaviti...a uvijek će biti onih bujne mašte (i sam sam bio takav) koji će misliti da će se jednom izmisliti vremeplov koji će omogućiti da se vratimo dan, mjesec, godinu i ispravimo ono što smo pogriješili. Vremeplov je gadget koji su izmislili gubitnici, isti oni koji nikada ne žele da priznaju greške i nemaju snage reći oprosti (teška , strana riječ...) ,  ali su uvijek spremni drugima držati poduku i objašnjavati,,,iako nikada Nemaju (dovoljno)  vremena.

Zato su moji odgovori u vremenu, svaki odgovor za svoje vrijeme...a moji su odgovori, ne želim nikoga prisiljavati da ih prihvati (možda, samo pročita) , iako su u svom nastanku oni bili (prije 20-tak godina) nazvani: Spermatoziid u labirintu, zatim, U raskoraku,  da bi onda završili na ovom blogu...kao Odgovori u vremenu. Zato ne mogu reći da Nemam vremena...


Imam vremena, svakog dana, da radim posao, razmislim, podijelim minute i sate s prijateljima (stvarnim) , podijelim minute i sate s prijateljima (virtualnim), odmorim, naučim nešto novo, prihvatim loše i pokušam izbjegnuti zlo, pokažem onima koje treba...da ih volim...i...napišem tekst na blogu...jer Imam vremena...za sve...



vuk @ 20:49 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 6, 2012
 

 

Ne mogu ja tebe natjerati da me voliš,

ne mogu tvojim očima vratiti sjaj kada me vidiš,

ne mogu ugrijati tvoje ruke ako me ne grle,

ne mogu noge tvoje klecati ako meni ne hrle,

ne mogu reći da sam sretan i da me ne boli,

ali znam da te i dalje volim...

 

06.12.2012.




vuk @ 13:30 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 2, 2012

vrlo teška riječ, koja je stranog porijekla, kao da je najteža za izgovoriti...kaže Balašević "teška riječ..."...Gibbo pjeva o "stranoj riječi..." kao da je tako teško reći: OPROSTI !...

Neko je možda ljut na mene, bez nekog posebno razloga jer nikada nisam težio da povrijedim ili uvrijedim nekog, nikada nisam želio biti nekome smetnja...ali dogode se stvari zbog kojih imate osjećaj da ste nekoga tko vam je drag i koga volite na neki poseban način,  na neki način ozlijedili...A samo ste rekli  ili pokazali ono što mislite...Nije to teško reći, teško je shvatiti razloge zbog kojih se dešavaju promjene u svemiru...u onom mikrokosmosu ( u nama) i makrokosmosu (oko nas)...a stvari se dešavaju, ponekad kao posljedica naše aktivnosti, a ponekad kao normalan slijed dogadjaja...zato ne bih više o tome, samo ću za kraj citirati kinesku poslovicu iz jedne mudre knjige koja kaže:

" Nikada ne reci da si moj, već samo da si samnom! "

ne pripadamo nikome, ali oma stvari koje pripadaju samo nama...




vuk @ 14:06 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, studeni 8, 2012

VP,


Nedjelja, topla i sunčana...nekada sam se redovno radovao suncu...kao da sam imao neprekidnu fotosintezu...To je čudno jer mi je uvijek bila draža jesen i zima,...ne znam zašto ? (sada idu oni koji kažu da je to zbog mog horoskopskog znaka, godina, i sl.) Možda jednostavno to dodje godinama, ali ja sam uvijek sunčane dane smatrao nepovoljnim za sebe.

Govorim o vremenu kada je sunčanje bilo zdravo, ako je ikada bilo zdravo?...Možda smo samo živjeli u iluziji da je zdravo...a nije. Kao i ovi koji koriste kreme protiv bora (nekada toga nije bilo...valjda nije bilo potrebno?)  a jutros nadjem na internetu da su neki naučnici iz Kanade otkrili da te kreme nanose štetu koži...Sve to dodje na svoje...Stalna jurnjava za ljepotom, koja, iskreno, izlazi u nekim segmentima iz okvira lijepog, želja da se bude privlačniji, mladji...ustvari imputira da su ljudi nezadovoljni svojim izgledom, ali ne zbog fizičke neprivlačnosti...nego zbog duhovne praznine...Ljudi mogu biti najbogatiji, da im ništa ne nedostaje, ali ako nisu duboko u sebi zadovoljni svojim životom onda postaju opsjednuti vanjskom ljepotom.

Imao sam ja neki dan vrlo neprijatan susret (neprijatana za mene) sa jednom osobom s kojom se ne poznajem dovoljno dobro, ali taman toliko da me u jednom velikom poslovnom centru zamoli da joj pročitam šta piše sitnim slovima...Jedna od onih krema koje su skuplje u zavisnosti od pakovanja...što manje pakovanje to skuplje...Ja pogledam i vidim da piše da je to krema protiv bora...i kažem joj šta piše, a ona se zahvali i stavi je u korpu...Nisam znatiželjan ali morao sam upitati za koga je krema...

-Za mene...- odgovorila je gledajući me u oči i pokušavajući da se nasmiješi, kao da se stidi...

Pogledao sam u te oči (lijepe, izuzetno) i vidio čitav svijet iza njih...osobu koja je tužna, kojoj je netko nedavno umro, koja je neshvaćena, nije postigla što je htjela u životu , a ne znam što je htjela jer je visokoobrazovana i dobro zaposlena, osobu koja ima muža, djecu, zdravlje, ...ali, stvarno...nisam vidio bore...

Toga je i ona postajala svjesna i pokušala mi prstom pokazati na krajeve očiju gdje su bore, ali...ja i dalje nisam vidio ništa osim lijepo lice žene koja svoje godine dosta dobro nosi na licu...

Ostala je u ubjedjenju da sam joj dao kompliment i da sam samo bio uljudan...a ja sam postao svjestan da odavno ne gledam očima ovog vremena...


TZTJ



vuk @ 12:16 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 1, 2012
Pada ona nekakva kiša koja je nedefinisana...još uvijek ima u sebi miris ljeta, ali samo miris...sve ostalo je jesen: boje, datum, misli...Kao da je jesen ono doba godine koje sve transformiše i mijenja ali ne u smislu regenercije i ponovnog oživljavanja nego kao da se trudi da sve polako umiri , uspava i pripremi za zimu...Zato me je jesen uvijek fascinirala i volio sam i volim ovo doba godine jer...lako je proljeću: sunce ugrije, ptice se vrate, cvijeće i drveće procvjetaju...probude se...Ali jesen...e, jesen je umjetnik...treba sve to polako dotjerati za san, umiriti , uspavati ali tako da se može na proljeće probuditi....Kao i mi, ljudi, teže je zaspati, postoji čak i bolest nespavanja...ali ne postoji bolest budjenja...zato je jesen umjetnik, treba znati zaspati jer onako kako zaspiš tako se i probudiš...



vuk @ 12:15 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, listopad 30, 2012
VT, tu sam,

Nadam se da nisam puno nedostajao...Jednostavno sam počeo razmišljati o tome tko uopće želi čitati nečija pisma...ali, evo dopustio sam sebi da nakon duže pauze ponovo krenem.
Godina je odavno počela, snijega nema a zima bez snijega nema one svoje idile tako da moram priznati da sam željan malo bjeline. Dobro bi došla. Ima zima svoje draži kao i svako drugo godišnje doba ali ovisi što očekuješ od nje...Nekima smeta i ljeto kada je toplo ako nemaju mogućnosti da odu na more i provedu ga onako kako žele. Dakle, nije problem u godišnjem dobu...nego u nama što uvijek očekujemo da sve bude po našem. Ne znam otkuda ta potreba da se stalno bude nervozan i ljut da se svoje nezadovoljstvo pokazuje na razne načine, ali činjenica je da svoju nesposobnost da se prilagodimo i nadjemo lijepo u svemu oko sebe čini  većinu nas usamljenim i frustriranim.
Sjećaš se onih spomenara, šarenih  teka u kojima smo zapisivali svoje simpatije i ljubavi?...to su ti preteče današnjih blogova, samo što je sve ovo danas isuviše nestvarno, virtualno...e u takvim spomenarima davno sam pronašao neke misli koje su mi ostale u sjećanju. Jedna od njih je da  : ne treba tražiti sebe u umjetnosti nego umjetnost u sebi..
Danas kada su većina umjetnici (ili stilisti) nećeš na blogovima naći ovakve misli. Ljudi glume da su puni samopouzdanja i da znaju što hoće u životu...ali...zašto onda traže svoje mjesto u nestvarnom virtualnom svijetu???????


TZTJ



vuk @ 23:30 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, listopad 27, 2012

VP,


poznato ti je da spadam u ljude kojima novac nije nikada nešto posebno značio,  a kako ne volim biti ovisan ni o kome  i nervira me kada me nešto previše obuzme i počne da mi odredjuje život...onda se pokušavam i riješiti toga. Tako sam nakon 20. godina pušenja ostavio cigare a da nikada više (već 7.g) nisam pomislio zapaliti, nisam ih sanjao i imao onu krizu koju uobičajeno prolaze pušači.  Slično sam se riješio alkohola, društva praznih ideja, kladionica, nagradnih igara,  a najveći mi je problem , trenutno smanjiti prisustvo na netu. Svjestan sam da ponekad pretjeram, ostanem cijele noći ili po danu jedva čekam da sjednem za komp, a ponekad i vrijeme tajmiram tako da imam dovoljno vremena za prosurfati. Možda stvarno postajem ovisan...a moraću se s tim suočiti kad-tad i smanjiti...

Medjutim, nisam htio o tome, već o drugim stvarima...o novcu, onome što ljudi misle da im daje moć i osigurava budućnost...o parama koje "pokreću" svijet (mada ja u zadnje vrijeme tvrdim da "glupost" pokreće svijet...ali to je druga priča)..o svemu onome što je, navodno, potrebno da  budemo "sretniji" i "Ispunjeniji" ...iako mi onda nikako ne ide u glavu kako ljudi koji imaju novca i nemaju neki poseban život...naprotiv, mislim da im dosta toga nedostaje i da su u dubini duše prazni, bezvoljni, nepotpuni....zato mislim da novac ne može donijeti sreću.

Nisu ništa puno sretniji ni oni kojima nedostaje novac, koji se cijeli život muče sa premalim prihodima od kojih ništa posebno ne mogu priuštiti.

Novac je...iluzija, ali potrebna i neophodna, ne ona koju stvarau madžioničari sa ciljem da nas zabave i zadive, nego iluzija koja je potrebna...

Novac  nam pomaže da kupimo lijekove, ...ali ne i zdravlje,

Novac pomaže da platimo ljudima da budu uz nas,...ali ne možemo tako kupiti prijatelje,

Novac nam može dovesti najbolju prostitutku,...ali ne može nam kupiti pravu ljubav,

Zato je iluzija, ali...potrebna iluzija, ona koja kaže: da imam više novca ja bih to...i...to...

Ja sam ponekad razmišljao o tome šta bi bilo kada bih dobio, osvojio , došao u situaciju da imam puuunooo više novca...i ...nije mi bilo drago...Znam ja što bih s novcem, ali...što sa ostatkom koji prevagne i ostane?...Kupiti auto (koj mi ne treba)...kupiti drogu(koju ne želim)...trošiti pare na gluposti (što bi me bilo sram)...ne znam...krhko je znanje...

Danas sam imao slučaj da mi je jedan poznanik nešto pomogao..i nije htio naplatiti, zadnjih par dana sretnu me ili zovu na piće osobe koje mi ne daju da platim bez obzira što možda bolje financijski stojim od njih, ali...njima treba moje društvo, ...i onda postanem svjestan da mi novac i ne treba toliko...puno...nego dovoljno da živim kako mi uvjeti dozvoljavaju..

Lijepo je imati prijatelje (ženske i muške) kojima nje bitno koliko imaš para...nego...koliko možeš odvojiti dragocjenog vremena da popričaš sa njima...


TZTJ



vuk @ 22:15 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 24, 2012

u moju dušu

spustila je pero

iz svog repa

da treperi u

mom sjećanju

kao valovi mora

u kamenu



vuk @ 17:28 |Komentiraj | Komentari: 0

Uvijek sam se razlikovao od drugih, ali ne samo izgledom i ponašanjem nego i nekim čudnim odlukama koje obično nisu nailazile na odobravanje okoline...iako se iskreno ne trudim i ne želim biti drugačiji, ali : nemam ja problema sa sobom nego drugi ljudi misle da imaju problema samnom.

U svakoj situaciji u životu nije me zanimalo što će većina odlučiti, što nalažu Zakoni (državni i društveni) da se uradi, što se očekuje da uradim...Ne!...uvijek sam radio ono što ja mislim da je ispravno, dobro, prihvatljivo, ali nikada se nisam trudio biti protivan svemu i glumiti vječitog negativca...Moja mati kaže da sam je uvijek u životu slušao izuzev 6 puta, ali ona bi voljela da sam je poslušao tih 6 puta i nikada više...Problem je što je tih 6 puta odluka bila moja, dakle zanimalo me je nešto s čime ću ja živjeti i od čega ću živjeti...

Nacija mi nikada nije bila problem jer znam tko sam, ali je problem što se ne uklapam ni u čije nacionalne okvire i što ne patim od istih nacionalnih predrasuda i kompleksa kao većina ostalih...to negdje i ne bi bio problem, ali na Balkanu jeste...Zato živim život sa svojim nastojanjima i htijenjima, zato podnosim račune za ono što ja uradim a ne za tudje uspjehe i poraze...zato kupujem i radim što hoću a ne što mi reklame sugeriraju i vjerujem u Ono što hoću jer smatram da smo svi dužni podnijeti račun ...na Ovom ili Onom svijetu....



vuk @ 17:22 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 22, 2012

Crna dama me prati
Po mom tragu
I čeka vrijeme
Da se jednom
Ispod neke breze
Na nekom brdu
Skrasim.
Crna dama mi broji
Stope
Smiješi se i čeka vrijeme
Kada će slobodno
Zabadati ruke
U moje džepove
Kada će mi mirno
Zastati iza leđa
Na kraju puta
Na nekom brdu
Kraj neke breze.
Crna dama me
Juri po zvijezdama
Prati me po blatu
Snijegu, kiši , mećavi
I nada se danima
Koji će doći
Danima nekim
Bez veze
Kada ćemo stajati
Na kraju puta
Na nekom brdu
Kraj neke breze.
Crna dama
Opija me lagano
Željom da je
Jednom sačekam
Prokunem sve
Njene zvijezde
I da se onda
Potucamo
Na kraju puta
Na nekom brdu
Kraj neke breze.



Imao sam neku čudnu fazu u kojoj mi je bilo bitnije kakav naslov će imati pjesma nego što ću pisati...i potrajalo je to tako da danas za neke pjesme jednostavno ne znam kako sam im dao naziv, ali znam da me uhvati jeza kada vidim da pjesma nadopunjuje naslov i obratno...nije bilo namjerno...


vuk @ 12:54 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

Nikada ne znate što nosi noć a što dan...i ne sjećam se da sam naišao na potvrdu izreke koju je netko smislio da se : "po jutru dan poznaje"...

Ne mora se po jutru poznavati dan, jutro može biti maglovito, hladno, neprijateno, dosadno...podne može biti sunčano i lijepo koje dodatno uljepšaju lijepe vijesti i kafa negdje u gradu sa dvije mlade i lijepe osobe, poslijepodne može biti u znaku lijepog odmora, a veče provedete radeći i vraćajući osmijeh na nečije lice tako da mu uljepšate dan koji je počeo ružno...

Ovaj dan u kojem sam počeo ovo pisati je završio i počeo je novi...A nadati se da će i on donijeti nešto novo i lijepo...

Vrijeme nas čini starijim i mudrijim, dani nam donose jutra puna boja i snova a noć nas umiruje i uspavljuje...zato  (parafraziraću) :

"Ne pitaj šta može dan učiniti za tebe...vidi šta ti možeš učiniti ovoga dana"



vuk @ 12:51 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 21, 2012

Sredina jeseni, ili kako to već neko gleda, ali ovo je ono vrijeme koje nas bojama i promjenama podsjeća da ništa nije vječno...

Sjedim tako neki dan i pričam sa prijateljicom o vremenu , malo o politici, sexu, ljubavi, bojama, razočarenjima, kiši...i onako, usput, dohvatimo se priče o jeseni ...Tada sam vidio kako neki ljudi ne vole jesen, odnosno kako imaju predrasude...jer kada je rekla da ne voli jesen to je bilo sve...nije mogla naći argument zašto ne voli jesen...Šutala je neko vrijeme, a ja sam je pustio da pronadje negdje u sebi razlog zbog čega bi rekla: eto, zbog toga ne volim ovo doba...Ali (ima ono "ali"...) kada je počela lagano pričati rekla je puno stvari: da su njene ljubavne veze uglavnom završavale u proljeće, da su neki njeni dragi ljudi umrli u ljeto i proljeće, da su joj se najljepše stvari dogadjale...u jesen, da je uvijek bolesna u proljeće ili krajem zime...i onda je opet zašutala, naručili smo novi čaj i kafu...

Nakon nekog vremena pogledala je malo prodornije u mene i pitala zašto joj razbijam snove i iluzije...jer eto sada će izgleda početi da voli jesen...i da kakav sam ja to drug kada mi nije dovoljno platiti kafu i praviti društvo nego mora i dušu otvarati???

Puno pitanja koja čekaju odgovore, ali oni ponekad dodju kada ih najmanje očekujemo...

_Ne pijem ja kafu s tobom samo zato što imaš dobro dupe i lijepo hodaš...nego i zato što mi je lijepo slušati te jer mislim da puno toga u svom životu moraš staviti na svoje mjesto- rekao sam a ona je zašutala, kao što ponekad žena zašuti nakon dobrog sexa (to me je sada uplašilo) i imao sam osjećaj da bi se voljela nasloniti na mene i plakati, čak se i nagnula prema meni malo...sasvim malo ... ali dovoljno da i ona osjeti kako je jesen posebno godišnje doba...a onda se ozbiljno okrenu, uspravi, zapali cigar i kroz prvi dim koji je puhnula upita me:

-Stvarno misliš da imam dobro dupe???


eh, žene...



vuk @ 13:28 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, listopad 13, 2012

VP,

Nikakav sam danas, kao što odavno nisam bio...Uhvatilo me ...ono moje...koje sam nekada zvao "kada tuga krene"...a ne znam zašto. Ustvari, znam, ali mi teško priznati.  Znam da je vrijeme ovakvo kakvo jeste nezdravo ne samo za fizički nego i mentalni opstanak čovjeka. isto onako kao što nas vrmenske promjene i poremećaj u godišnjim dobima podsjete da imamo zglobove , kičmu i glavu jer sve to boli...tako isto i ljudi od kojih to ne očekuješ potrude se da ti pokažu kako uživaju u svemu lošem za druge. valjda kod njih u životu nije ništa dobro  pa traže druge i vire u tudje živote uz neskriveno oduševljenje svaki put kada vide ili misle da vide kako je nekome gore od njih. Liječe se...jedino ne znam da li i kada imaju temperaturu uživaju ako netko ima barem pola podeoka veću groznicu i da li i onda imaju vremena da se raduju tudjoj nesreći.
Gledam danas ljude kkoji su mi nekada bili prijatelji, ili sam možda ja samo smatrao njih prijateljima...kako piju, jedu i vesele se ...bez nekog bitnijeg povoda ali kao da nikada nisu probali obične salame i kupovne kolače. Privlači ih ono što je besplatno. Podsjeća ih koliko je njihov život jadan i bijedan. Bio sam pozvan, ali...nisam išao...ostao sam kući i jedva dočekao da odmorim iako cijelo popodne sjedim za računarom. Valjda je i to odmor. Od svih tih stvari nikada mi nije bilo jasno šta bih
imao od toga da nekome koga znam ili ne znam, koga poznajem ili ne, koji me je naljutio ili nasmijao, koji je pokazao mržnju ili samo dvoličnost...pokažem da uživam u njegovom srazu??????
Jesam li invalid zato što ne umijem mrziti?...ili se samo ne trudim dovoljno?...

Ne boj se...neću se mijenjati, ostajem kakav jesam, znaš kako kažu ovdje: dobar i budala dva brata!

Samo sam se malo ispraznio, ovo sam izgleda pisao sebi a ne tebi....???


TZTJ





vuk @ 21:43 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 8, 2012
Rekla je:
       Treba mi ljubavi samo,

nemamo vremena
        da se pretvaramo,

čitav je život
         a tako malo trenutaka

sreće nama dato.

(29.07.03.)



vuk @ 13:28 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
od 08.06.2008
SLIKE









Index.hr
Nema zapisa.