Moj internet dnevnik
odgovori u vremenu
dobro mi došli


nama trebaju riječi dobroslutne

i riječi zbog kojih strepi katastrofa

riječi kao ruke uvijek prisutne

jer sve ovo dosad prolazna je strofa


nama trebaju neke riječi zlatne

one što se kažu u rijetke trenutke

riječi dovoljne, riječi bespovratne

da možemo dalje nastaviti ćutke..


H.Dervišević
Tako mi vremena...
...
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Volite li poeziju ?



vrijeme
Upišite tekst...

Custom Myspace Clock
Dok vrijeme prolazi
Blog
utorak, ožujak 12, 2013

VP,


ovo ljeto tek sada počinje...odnosno...počelo je. Znao sam se nekada čuditi kako ljudi ne znaju da ljeto počinje onda kada nam sunce počinje dosadjivati jer je jedino što se vidi na nebu...bez ijednog oblačka, ali ne...ljeto kalendarski počinje tek na kraju druge trećine šestog mjeseca...Onda je sve ono prije bio samo uvod u ljeto, uvertira, predigra...Imam ponekad taj osjećaj da ljudi stvari promatraju na način koji im netko drugi odredi, a ne onako kako oni smatraju ispravnim.  Valjda se u ovo vrijeme medijske povezanosti i svakodnevnog bombardiranja informacijama nije potrebno odrediti i imati svoj stav o pojavama i dogadjajima? Nije ljeto onda kada mi mislimo...nego onda kada to netko javno objavi, nije lijepo nositi ono što mi smatramo ispravnim nego samo ono što "netko" (stilist, dizajner...) odredi, nije dobra kilaža ona u kojoj se osjećamo sretnim nego ona u kojoj nam govore da trebamo biti...pa se mjesecima mučimo skidajući 1,3 kg jer nam je rečeno da se onda trebamo osjećati "bolje i sretnije"...

Uvijek sam bio skeptičan prema ljudima  koji su smatrali da trebaju odrediti što me čini sretnim i zašto nisam zadovoljan svojim životom, a  ima ih koji misle da se samo treba ponašati prema njihovim pravilima i smatraju da ćeš onda biti u vrhuncu života. Nikada mi nije bilo jasno kako netko može znati što me usrećuje i zašto ljudi misle da bih bez njihovih "pravila" bio izgubljen.

Meni je ljeto kada je toplo, zima kada pada snijeg,  ugodna odjeća je ona koja je čista i odražava boju mog raspoloženja, lijek od prolaznosti života je kiša koja pada, snaga je u sposobnosti da me iskušenje ne lomi nego ojača,  sreća kada uspijem nasmijati i održati ljude i lijepom raspoloženju, hrana je u ljubavi koju dajem a motivacija u ljubavi koju primam...moji snovi su filmovi u kojima se prepoznajem, moji prijatelji osobe koje razumijem, moji neprijatelji...oni...koji ne vole ljude drugačije od njihovog  poimanja života i koji ne shvataju da sitnice postoje kako bi se vratio osmijeh na lica odraslih dječaka i djevojčica.

vuk06 @ 12:17 |Isključeno | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 7, 2013

Pao je i pada snijeg još uvijek....a zadnji ponedjeljak ove godine...još par dana i nema je više...Nova bi trebala donijeti nekakve promjene, a ja znam samo da će Nova donijeti neke nove stvari.

Čekao sam i sačekao u svom životu Nove godine na raznim mjestima: sam, u društvu, a jednu sam (1982.g.???) i prespavao...na zabavama, koncertima, u autobusu, vlaku, na planini, neke i na moru (1983,...1984) ...u strasti (sramota me reć 1985, 1996,2002...) neke Nove su bile čudne na svoj način, druge su mi pružile više nego sam očekivao, za neke sam radio svoj posao, za druge proslave Novih godina radio honorarno i zabavljao ljude...znao sam biti pijan i mamurati do sredine prvog mjeseca, dočekivao sam ih i trijezan i jedino što bih popio je malo mineralne i eventualno koji sok (nema razlike izmedju pijanih i trijeznih dočeka...samo od trijeznih ne boli glava poslije)...bio sam i u avanturi jedne godine ( o tome ne bih ...sada) ali uvijek sam znao da promjene dolaze iznutra a ne izvana...koliko god to nekome bilo poznato ili ne.

Nova je samo naznaka da neke stvari treba mijenjati kod sebe (jer samo budala i magarac su isti cijeli život) a hoćete li promijeniti prije ili kasnije?...to je do vas..Nije još vrijeme za čestitati ali vi koji navratite znate da sam otvoren u svemu i da mi ne smetaju vaši komentari...a svima želim sreću u životu...zdravlja i svega što mislite da vam treba i da bi vam od toga bilo bolje u životu...

vuk06 @ 12:17 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

 

Otkrih danas trag njenog mirisa i okus mjeseca davne jeseni u godini koja mi je ostala u sjećanju i dugo me frustrirala dogadjajima koji su uslijedili i otpuhnuh boje ove rane zime u prizmu njenog lika što mi izniknu kroz prozore sjećanja.



vuk06 @ 02:40 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 2, 2012

vrlo teška riječ, koja je stranog porijekla, kao da je najteža za izgovoriti...kaže Balašević "teška riječ..."...Gibbo pjeva o "stranoj riječi..." kao da je tako teško reći: OPROSTI !...

Neko je možda ljut na mene, bez nekog posebno razloga jer nikada nisam težio da povrijedim ili uvrijedim nekog, nikada nisam želio biti nekome smetnja...ali dogode se stvari zbog kojih imate osjećaj da ste nekoga tko vam je drag i koga volite na neki poseban način,  na neki način ozlijedili...A samo ste rekli  ili pokazali ono što mislite...Nije to teško reći, teško je shvatiti razloge zbog kojih se dešavaju promjene u svemiru...u onom mikrokosmosu ( u nama) i makrokosmosu (oko nas)...a stvari se dešavaju, ponekad kao posljedica naše aktivnosti, a ponekad kao normalan slijed dogadjaja...zato ne bih više o tome, samo ću za kraj citirati kinesku poslovicu iz jedne mudre knjige koja kaže:

" Nikada ne reci da si moj, već samo da si samnom! "

ne pripadamo nikome, ali oma stvari koje pripadaju samo nama...




vuk06 @ 14:06 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, listopad 24, 2012

Uvijek sam se razlikovao od drugih, ali ne samo izgledom i ponašanjem nego i nekim čudnim odlukama koje obično nisu nailazile na odobravanje okoline...iako se iskreno ne trudim i ne želim biti drugačiji, ali : nemam ja problema sa sobom nego drugi ljudi misle da imaju problema samnom.

U svakoj situaciji u životu nije me zanimalo što će većina odlučiti, što nalažu Zakoni (državni i društveni) da se uradi, što se očekuje da uradim...Ne!...uvijek sam radio ono što ja mislim da je ispravno, dobro, prihvatljivo, ali nikada se nisam trudio biti protivan svemu i glumiti vječitog negativca...Moja mati kaže da sam je uvijek u životu slušao izuzev 6 puta, ali ona bi voljela da sam je poslušao tih 6 puta i nikada više...Problem je što je tih 6 puta odluka bila moja, dakle zanimalo me je nešto s čime ću ja živjeti i od čega ću živjeti...

Nacija mi nikada nije bila problem jer znam tko sam, ali je problem što se ne uklapam ni u čije nacionalne okvire i što ne patim od istih nacionalnih predrasuda i kompleksa kao većina ostalih...to negdje i ne bi bio problem, ali na Balkanu jeste...Zato živim život sa svojim nastojanjima i htijenjima, zato podnosim račune za ono što ja uradim a ne za tudje uspjehe i poraze...zato kupujem i radim što hoću a ne što mi reklame sugeriraju i vjerujem u Ono što hoću jer smatram da smo svi dužni podnijeti račun ...na Ovom ili Onom svijetu....



vuk06 @ 17:22 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 22, 2012

Nikada ne znate što nosi noć a što dan...i ne sjećam se da sam naišao na potvrdu izreke koju je netko smislio da se : "po jutru dan poznaje"...

Ne mora se po jutru poznavati dan, jutro može biti maglovito, hladno, neprijateno, dosadno...podne može biti sunčano i lijepo koje dodatno uljepšaju lijepe vijesti i kafa negdje u gradu sa dvije mlade i lijepe osobe, poslijepodne može biti u znaku lijepog odmora, a veče provedete radeći i vraćajući osmijeh na nečije lice tako da mu uljepšate dan koji je počeo ružno...

Ovaj dan u kojem sam počeo ovo pisati je završio i počeo je novi...A nadati se da će i on donijeti nešto novo i lijepo...

Vrijeme nas čini starijim i mudrijim, dani nam donose jutra puna boja i snova a noć nas umiruje i uspavljuje...zato  (parafraziraću) :

"Ne pitaj šta može dan učiniti za tebe...vidi šta ti možeš učiniti ovoga dana"



vuk06 @ 12:51 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 21, 2012

Sredina jeseni, ili kako to već neko gleda, ali ovo je ono vrijeme koje nas bojama i promjenama podsjeća da ništa nije vječno...

Sjedim tako neki dan i pričam sa prijateljicom o vremenu , malo o politici, sexu, ljubavi, bojama, razočarenjima, kiši...i onako, usput, dohvatimo se priče o jeseni ...Tada sam vidio kako neki ljudi ne vole jesen, odnosno kako imaju predrasude...jer kada je rekla da ne voli jesen to je bilo sve...nije mogla naći argument zašto ne voli jesen...Šutala je neko vrijeme, a ja sam je pustio da pronadje negdje u sebi razlog zbog čega bi rekla: eto, zbog toga ne volim ovo doba...Ali (ima ono "ali"...) kada je počela lagano pričati rekla je puno stvari: da su njene ljubavne veze uglavnom završavale u proljeće, da su neki njeni dragi ljudi umrli u ljeto i proljeće, da su joj se najljepše stvari dogadjale...u jesen, da je uvijek bolesna u proljeće ili krajem zime...i onda je opet zašutala, naručili smo novi čaj i kafu...

Nakon nekog vremena pogledala je malo prodornije u mene i pitala zašto joj razbijam snove i iluzije...jer eto sada će izgleda početi da voli jesen...i da kakav sam ja to drug kada mi nije dovoljno platiti kafu i praviti društvo nego mora i dušu otvarati???

Puno pitanja koja čekaju odgovore, ali oni ponekad dodju kada ih najmanje očekujemo...

_Ne pijem ja kafu s tobom samo zato što imaš dobro dupe i lijepo hodaš...nego i zato što mi je lijepo slušati te jer mislim da puno toga u svom životu moraš staviti na svoje mjesto- rekao sam a ona je zašutala, kao što ponekad žena zašuti nakon dobrog sexa (to me je sada uplašilo) i imao sam osjećaj da bi se voljela nasloniti na mene i plakati, čak se i nagnula prema meni malo...sasvim malo ... ali dovoljno da i ona osjeti kako je jesen posebno godišnje doba...a onda se ozbiljno okrenu, uspravi, zapali cigar i kroz prvi dim koji je puhnula upita me:

-Stvarno misliš da imam dobro dupe???


eh, žene...



vuk06 @ 13:28 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 3, 2012
 

Ne možeš uvijek tražiti odgovore prijatelju, vrijeme postavlja pitanja ali donosi i odgovore, ali one prave odgovore pronalaziš sam jer i pitanja postavljaš sam sebi, ali nije problem ponekad naći odgovor...ne, ponekad je problem prihvatiti odgovor jer nam se obično ne svidja...
Možda nam je i vrijeme dato da shvatimo i razumijemo prolaznost ovoga svijeta i prolaznost svega ...čak i onoga što mislimo da traje vječno: Ljubavi !

Kada shvatimo da nije tako i da je
ljubav takodjer vremenski ograničena i definisana onda shvatimo da je uzaludno nekome se zaklinjati na "ljubav do groba" jer to jednostavno ne postoji !!! Ne možeš planirati koga ćeš voljeti i koliko, u koga ćeš se zaljubiti i kako...ne možeš znati ko će ti uzburkati strasti i natjerati da misliš da bez njega/nje nećeš moći živjeti...a ko će te možda nekim svojim postupkom ili riječima tako "ohladiti" da ćeš zaboraviti da si ga/nju ikada volio/voljela...

Zato nemoj govoriti nikada " voljeću te do kraja života i svijeta..." već kaži nešto kao: " Volim te sada...jer postojiš jer me voliš jer si mojoj duši mir i jer nisam nikada i nikoga ovako volio/ voljela...jer me tvoje riječi umiruju a tvoji dodiri uspavljuju, jer mi tvoj miris ne odlazi s ruku i sa kože i kada se okupam naparfemisanim šamponima...zato jer osjećam tvoju ljubav prema meni jasno i čisto skoro kao materijalno, kao da je mogu opipati..."

Ne znaš šta će donijeti jutro i noć ali znaš da je ovo sada tu i svako bježanje od ljubavi samo te više približava ljubavi...Ljubav je kao Nirvana u budizmu: kada pokušavaš da je dostigneš ona te izmiče, bježi od tebe...a kada jo  j pokušaš okrenuti ledja ona te tako jako udari da ti mjesecima i godinama zvoni u ušima, igra u stomaku i treperi u mislima...
Leptir



vuk06 @ 13:26 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, rujan 28, 2012

Ophrvaju me misli i mudrosti danas...ne znam što tražim..ali naidjem na ovo:

 

Time sto vam ne cine zlo, zli ljudi misle da vam cine mnoga dobra.

Ezop





i razmišljam o tome, ali nije to to...onda tražim dalje...

 

Niko nije zadovoljan svojom srecom i nezadovoljan svojim razumom.

Golsvorti

 

pa mi ni to nije odgovor...i onda shvatim da tražim odgovor, ali KAKO? ako nisam pitanje ni postavio?....može li odgovor doći prije pitanja jer ono je tu negdje...u zraku, samo treba popuniti prazninu...tražim dalje...

 

Život je samo most. Ne gradi kuću na mostu.

 

 da, prolaznost ovoga života ponekad je teško shvatljiva jer nam ne daje nadu (ako nemamo vjeru), ne daje nam sreću (ako nemamo zdravlje), ne daje nam ljubav (ako bježimo od osjećaja)...i onda se sve svodi na ustaljeni ritam koji nas melje bespoštedno jer ne shvatamo da pravimo život na skliskom i nestabilnom terenu... pitanje je bilo : Šta treba naučiti od današnjeg dana( koji prolazi) ???



vuk06 @ 16:00 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 27, 2012

Neko, koga poznam kao nasmijanu i vedru osobu kaže mi kako ponekad isplače potok suza...

Teško je shvatiti i razumjeti da ima osoba koje ne plaču...u sebi ili da ih svi vide, ali plaču svi ljudi, pa i oni kojiima su oštećene žlijezde za suze. Medjutim, postoje osobe koje ne mogu zamisliti da plaču iako mi ponekad djeluju kao da su puni tuge, ali mi je ta tuga nestvarna, virtualna, nerealna...kao da se oni bolje nose sa tim emotivnim stanjem pa su im srca mirna i ne plaču...onako sami za sebe...Ne govorim o stresnim situacijama kada doživite gubitak ili bol, nego o onim situacijama kada vam se nešto "skupi" u grlu i kada morate to izbaciti...

Rekao sam joj da plačem ponekad i da su to normalne stvari koje se dogadjaju u životu i da svaki potok suza mora otići u rijeku a rijeka u more...a ja bih rado bio njeno more...



Gothic and Dark MySpace Comments and Graphics

Comments - Graphics - Layouts - Photobucket

vuk06 @ 11:22 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 24, 2012

svako malo naidje ovo vrijeme u kojem utonem u kontemplaciju i dopustim sebi malo vremena, onoliko koliko mogu, za sebe, za čišćenje od svega suvišnog i nepotrebnog.

Zato me nema već dugo,  24 je dan kontemplacije koju primjenjujem već 15 godina i pokušavam se disciplinirati u svemu...od razmišljanja do ponašanja. To mi i nije teško jer u ovim lijepim godinama (46) čovjek ponekad ima potrebu da se suoči sa mnogim stvarima u svom životu. Nije problem u suzdržavanju od jela i pića...problem je u čišćenju misli, problem je ne razmišljati nekoliko sati o stvarima kojima nas bombarduju  putem medija, problem je suzdržavati se od svega lošeg, od onoga što mislimo da nam je neophodno a tek kada se udubite u sebe shvatite da vam to nije potrebno i da vam je život ispunjen nebitnim stvarima, da razmišljate o glupostima i detaljima koji ni na koji način ne utiču na vaš život.

Ova kontemplacija mi je pomogla da se očistim od mnogih loših stvari (ne od svih) da postavim drugačije kriterije i da shvatim koliko smo prolazni i koliko nas ovaj materijalni svijet okupira nečim što mislimo da nam treba, a tek kada se osamite i prodrete u dubinu svoje duše....shvatite...da je tako malo potrebno da vam duša bude mirna i sretna...a da to što vam treba nije dio materijalnog svijeta...Duša je tajna koju nikada nećemo moći definisati jer je dio ukupne božanske svijesti

ali možemo je povremeno nahraniti...da ne bismo došli u situaciju da razmišljamo kako imamo sve, ali, nemamo mir u duši...e tu lijekovi ne pomažu...ali pomaže , ponekad malo uroniti u sebe i u svijet oko sebe i posmatrati ...samo promatrati....

Propao je ko je prodao vječno za prolazno.

vuk06 @ 16:05 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 20, 2012

Da, otoplilo jutros iako se to priprema već nekoliko sati jer se snijeg topi a led nestaje cijelu noć u žuboru  i kapljama vode...Nije loš dan, ali volio bih još malo one zime, samo malo...skoro cijele ove godine temperatura u gradu je u minusu...

Evo, pogledam kroz prozor i vidim da ima i sunca...e sad, da li je ovo kraj zime ili samo kratki predah...kao Intermezzo na nekadašnjim televizijama... Sjećam se da je intermeco bio ispunjen nekakvim slikama prirode i to je nastupilo nakon što su , na početku emitovanja programa na ovim prostorima, morali mijenjati traku (da ne objašnjavam ovim novijim generacijama sada šta je to, jer mnogi ne znaju ni za ploče i gramofone) a sjećam se da je jedno vrijeme na ekranu pisamo MIJENJAMO TRAKU ...i uvijek sam zamišljao nekog starog čičicu koji vadi traku filma iz nekog uredjaja , briše je, zapali cigar (na Balkanu se sve radi uz cigar) povuče dva dima, onda izvadi novu traku, premjeri je i postavi u uredjaj i onda se program nastavlja, najčešće film.

Gledao sam nekoliko puta u starim kino dvoranama kako majstori mijenjaju kolutove sa filmovima i sjećam se da je to za mene bilo nešto posebno, kao da taj čovjek ima moć koja je jača od onog koji je snimio film.

Tada sam počeo voljeti i filmove i sve što oni nose i ostao sam takav i danas, samo ponekad još kada gledam kućni kino, film na dvd-ju, padne mi na pamet stari kino-operater, njegova cigara, mijenjanje rolne filma i onda ne znam: da li ja starim...ili vrijeme ide prebrzo???



vuk06 @ 13:00 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 17, 2012

"Subjektivnost odražava individualni stav satkan od iskustava, znanja i potrebe da se osoba prikaže objektivnim zaboravljajući da veći dio civilizacije počiva na predrasudama čije uporište je davno izgubljeno, ali su ostale da žive kao dio tekovina i osjećaja da možemo donositi sud o svemu što nas okružuje"

 

Zapisao sam ovo danas u mobitel (suvremeni rokovnik, navikavam se, ali sam sebe uhvatio da neki dan zapisujem nečiji broj mobitela na papirić zaboravljajući da imam uz sebe to čudo tehnike koje mi je ponekad više opterećenje nego olakšanje) i počeo sam zapisivati i voditi bilješke a onda me uhvatio strah da ću ga negdje izgubiti i neće mi biti žao ni telefonskih brojeva ( kurve, lopovi, kriminalci i...po koja dobra duša ), a onda sam shvatio da sam puno lakše gubio papiriće na kojima sam zapisivao misli i podatke, a mobitel, barem do sada, nisam...Gledam i čitam rečenicu i nije mi jasno povodom čega sam ovo zapisao (ničim izazvan !) i otkud mi misli koje se ponekad prošvercaju i prodju glavom kao i otkud mi potreba da zapisujem riječi koje izniknu odjednom u nekom djeliću svijesti i još brže nestanu, ali navikavam se, da posvetim ponekad i trenutak vremena za svoje misli.

Moje misli su čudne a jesen djeluje na njih svojom energijom i onda neke stvari razumijem tek kasnije ...mnogo kasnije...treba vremena za prepoznati ono što nam je nedokučivo i rasplesti ono što je zakalupljeno...



vuk06 @ 16:49 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

Ponovo je netko otišao...Moraću se početi navikavati na to, iako ni sam ne znam jel teže kada mi ode prijatelj u stvarnom životu ili ovaj virtualni koje obično i ne upoznam, ali odu...odu kao što su i došli...internet donio internet odnio... Samo se ponekad pitam šta me veže za ljude koje ne poznam i koje znam samo iz razmjene misli i priča koje ne moraju biti istinite jer sam se davno uvjerio da ljudi glume i u stvarnom životu pa zašto ne bi i u ovom...virtualnom...Najlakše je glumiti i staviti masku na lice a ispod te maske plakati i ne dati nikome da to vidi...

Otišla mi je jedna draga prijateljica...pozdravila se, ali ne znam da li je ljuta ili ne...znam da je otišla sa neta...a ja joj želim sreću i nadam se  da će pronaći ono što je tražila...

Get This from CyArena.com


Send to Friends email
vuk06 @ 16:47 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 16, 2012

Ponekad sati prolaze presporo, kao da neko namjerno uspori vrijeme dok čekate da čujete ili čitate poruku od nekog ...a taj neko možda samo nema vremena da se javi...

Mislite da poznajete nekoga  dugo već, a onda otkrijete i ovu, virtualnu dimenziju i taj neko vam sada djeluje puno drugačije. Valjda se neke stvari ne mogu reći u lice koliko god mislili da ima povjerenja, pa je lakše ovako, chatom izreći riječii koje izbjegavate ili ne želite govoriti u četiri oka...

Mislio sam da je poznajem...a onda je počela da mi daje neke svoje dimenzije koje nikada nisam ni slutio da ima, zatim me je počela plašiti jer sam shvatio da je puno jača nego sam mislio...a onda sam shvatio da je volim...jer ona je ipak to sve...kada se objedini...samo ne priča sa mnom isto u stvarnosti i u ovom virtualnom svijetu i kada sve saberem ništa nije iluzija i laž...ponekad postoje stvari i osobine koje se ne mogu izraziti samo grljenjem, ljubljenjem, dodirima...ponekad je potrebno ući i u ovaj svijet servera da otkrijete zašto vam neko nedostaje cijeli dan...a vrijeme tako kukavički, sporo prolazi...

Mother Nature - Double Image
More Optical Illusions

vuk06 @ 14:45 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare

Rekla mi je da ide pod tuš...da malo razmisli i dodje sebi...Nismo se svadjali, ponekad stvari postanu problem jer ih shvatimo previše ozbiljno ili previše neozbiljno....Zato mora postojati kemija koja na neki način reguliše odnos i pokazuje kada sve što se kaže ima cilj da te nasmije i oraspoloži...a ne zabrine, uplaši ili rastuži...

Kaže da je otišla pod tuš...a ja ne mogu biti blizu da joj ledja operem i zagrlim je i kažem da ne brine...nisam tu da budem problem u njenom životu...nego da joj dam ono što i ona meni daje: ljubav i osjećaj da neko razumije ili pokušava razumjeti svu kompleksnost bića koje se davno razočaralo u ljude, ali i daje gaji nadu da ima negdje neko...a možda je to baš Ona???





vuk06 @ 14:34 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 12, 2012

Nekako , u vrijeme bujanja hormona, prvih (pravih) životnih iskustava , osjećaja da je svijet premalen za moje planove i mašte koja je uspješno parirala realnosti...dakle u vrijeme nekakvog ozbiljnijeg sazrijevanja počeo sam sa pisanjem pjesama! U početku kao neki mali eksperiment, skrivajući ljubomorno (i preplašeno) da ne bi netko vidio šta radim (nešto kao kada muškarcima počinju rasti brkovi a ženama grudi) i daleko od svega što me okružuje...pisao sam, ali sjećam se da sam svoje prve uratke bacao ili (još gore) spaljivao!!!

Trebalo mi je vremena i prostora, ali i hrabrosti da pokažem svoj rad ljudima svjestan da tako mogu pogoršati njihovo mišljenje o meni, ali i shvatajući da je to dio moje osobnosti i da je dio nekakve moje vizije svijeta i dogadjaja. Te i takve stvari ostale su zapisane na papiru, kasnije sam nabavio i mašinu za kucanje ( Olympia) i u dva-tri primjerka prekucavao svoje pjesme i umotvorine...ne znajući da ću ih puno vremena kasnije staviti na svoj blog. Zato ponekad posjetite...i one,pjesme,  ponekad bolje govore o meni u nekim prošlim vremenima nego slika ili moje financijsko stanje...Čudna je ta potreba ljudska da definiše na neki svoj način i materijalizira misli i svoj pogled na svijet koji je često nerazumljiv jer ga gledamo iz svoje perspektive, ali kada napravite vremensku i prostornu distancu...onda, ponekad, uspijete ući u srž onoga "što je pjesnik (umjetnik) htio reći...



vuk06 @ 20:46 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare

Ne znam koliko ću vam biti jasan, ali u ovoj jeseni ima trenutaka koje pokušavam uhvatiti i snimiti da vam ih mogu kasnije prepričati. Volim jesen (ali to smo već rekli) i nekada sam detalje vremena i otiske prostora hvatao samo za sebe ne očekujući da netko to razumije, čuvao ih ljubomorno kao da su dio mozaika koji samo ja znam razriješiti i složiti...nikada nisam u stvarnosti slagao puzzle jer su mi bile prejednostavne,ali u mašti , u mislima, u snovima ...svi ti dijelovi nalazili su sami svoje mjesto prebacujući me u neku višu dimenziju.

Trenutak koji sam uhvatio danas za vas, je dijete, djevojčica koja je jurila po gradskom trgu za jednim listom sa drveta koji je pao na zemlju, ali, kao da se i on htio poigrati još malo, bježao je pred njenim ručicama. Ona je imala možda 2-3 godine, smiješan šeširić i vrlo ozbiljne cipelice, kaputić koji joj je više smetao nego ju grijao a i nije tako hladno bilo, ali znate da roditelji uvijek strahuju da djetetu ne bude hladno pa oblače djecu kao da su ostarjeli reumatičari kojima svaka promjena vremena škodi.

Ona je trčala po cijelom trgu, ne znam točno koliko je to trajalo, ali neumorno je lovila taj jedan list (iako ih je bilo još) i fasciniralo me je da je ostalo lišće ne zanima nego samo taj jedan koji i nije imao neku lijepu boju...

Nije ga uhvatila, mati je prekinula njenu potragu (očito je da se mami nekamo žurilo) a ona je odlazeći gledala za tim listom koji je...sada stajao na mjestu...

Negdje u nekom trenutku svog života mi potpuno zakopamo to dijete u sebi i počnemo život shvaćati ozbiljno, nemamo vremena za igru od problema koji se nakupljaju...a ponekad je samo potrebno aktivirati "dijete u sebi" a lišća i jeseni ima...i biće.




vuk06 @ 20:45 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, rujan 11, 2012

ponekad mi se sjećanja vrate kao teret a ne kao uspomene i sam se sebi čudim kako me nisu lomila u vrijeme kada sam bio slabiji i mislio da sve mogu preko glave produrati nesvjestan da su mi ponekad sjećanja u stvari bila nebitna ali su u ključnom trenutku  prelila punu čašu i ja sam padao ne znajući da će s vremenom  izblijediti i postati ništavna i bez spomena...a ja ustajao...i išao dalje...po nova sjećanja...



vuk06 @ 17:26 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, rujan 9, 2012

Rekla je da šutimo, da ne kvarimo trenutke i da pustimo da se sve slegne..da bi riječ možda pokvarila sve što se dogodilo jer riječi umiju biti kao nož onda kada ti treba kašika...a ja sam samo htio reći da mi je uljepšala život...



Fantasy MySpace Comments and Graphics

Comments - Graphics - Layouts - Photobucket

vuk06 @ 13:09 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

Kažu da ponekad šutnja govori više od riječi i da se pogledima i čistom hemijom mogu reći stvari koje riječi ne mogu izraziti...a ja sam navikao većinu stvari reći..u lice, oči onako kako mislim i šta osjećam...

Dodje se do granice kada vam sve izgleda previše skučeno i kada ste svjesni da ili morate pomjeriti i proširiti ono što vas okružuje ili se šćućuriti u svoj maleni dio svemira prepuštajući se poznatim zalazima sunca i vidicima koji se ne mijenjaju. Koliko se može i smije ići dalje, jer odgovori ponekad stignu nenajavljeno i iznenada i onda  kada mislite da znate i imate stav o svemu pojavi se neko ili nešto što vam poljulja sve načine razmišljanja i onda shvatite da se svo iskustvo, godine i sve ono što ponosno nosite godinama, da se sve istopi pred nečijim nasmijanim očima...i izgledate tako malen u svom dijelu svijeta uplašen ali sa nadom da život ponekad nosi i dobre stvari...

Kada bi moje noge znali kuda me moja hrabrost želi nositi one bi se paralizirale...

Myspace Nature Icons

vuk06 @ 13:08 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, rujan 8, 2012

Kraj...pa tri tačke?...to kao nastavlja se, nešto?

Tek kada sam stavio naslov vidio sam da nema logike, ali gdje to u životu ima logike, osobito u ljubavi ili u bilo čemu drugom?

Ne volim stvari privoditi kraju na neki formalan način, ali i neformalno zna biti frustrirajuće. Ne volim se odricati nečega što imam jer cijenim sve ono što ljudi oko mene rade da bi pokazali sebi i meni kako im je stalo do nekih stvari. Ne volim izbacivati iz života ljude koji me nisu ništa posebno povrijedili, ali kada počnem sticati dojam da neko manipulira ili da me drži uz sebe samo da bi imao kasnije koristi  (nekakve) od mene onda shvatim da moram okrenuti novu stranicu...Tu dolazimo do toga, da je uvijek lakše odbiti nego prihvatiti, ponekad je lakše umrijeti nego živjeti, ali ...voljeti, kada ljubav izgubi svoj sjaj i stvari postanu nepremostive a svaki novi most ili prelaz je samo pokušaj da se istraje u nečemu što je već izgubljeno...onda, onda treba reći : Dosta, žao mi je, ali to više nije to!

Možda nije dovoljno snažno bilo, možda sam imao bojazan da sam grub...pa sam dopisao na kraju da :sam tu i dalje, kada zatrebam!

Nadam se da neću zatrebati, ni prva ni zadnja koja ostavlja trag u mom srcu kao flaša pive na stolu, ni prva ni zadnja koja je pokušala da me sačuva za "teška vremena" , ni prva ni zadnja koja je sada tužna ali jedna od onih koja ostane jer ne umijem da brišem ljude i sjećanja i čuvam ih ljubomorno kao dio moje vasione  kao detalje mikrokosmosa...jer ja sam samo u prolazu...kao uostalom i svi mi...



vuk06 @ 13:06 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare

Ima riječi koje vam obično ne znače puno...kada se izgovore u nekakvom kontekstu pa i ne pridajete im važnost sve dok ne postanu dijelo po kojima se mjeri vrijeme...Tako neke obične riječi od posebne osobe i u posebno vrijeme znače više od svih prethodnih trenutaka sakupljenih na jednom mjestu...Knjiga koju sam dugo proučavao (ako se tako može reći iščitavanje stalno istih tekstova sve dok nije počela da se raspada...pa i sada kada mi treba trudim se pažljivo sakupiti listove...) kaže na jednom mjestu. Bolje izreći pravu stvar u pravom trenutku nego gomilu nepotrebnih stvari u pogrešnom. Ponekad tragamo za tim trenutkom, a on se pojavi nenadano, prirodno...kao da je tu da ovjekovječi trenutak...Već mi je dva puta poslala poruku sa pusom na kraju , a ja sam joj skrenuo pažnju da će još jedna poruka slične sadržine odati i ogoliti njene emocije i ono što pokušava skriti...a onda je jutros poslala i treću i pusa na kraju...Kaže da nije vidjela...a ja volim kada neko uporno pokušava prikriti ono što osjeća iz straha da ga ne vidite u onom zaljubljenom...bestežinskom stanju kada većina nas misli da smo slabi jer smo pokazali emocije...a ...u stvari...smo jači...jer smo pokazali emocije...

Myspace Kiss Graphics

Myspace Graphics


vuk06 @ 09:41 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, rujan 7, 2012

Maleni dodir...taman da osjetiš da je netko blizu iako nikada dovoljno blizu...kao onda kada imate osjećaj da će te se nekome uvući pod kožu, postati dio tijela za kojim žudite i duše koju volite...

Ostanu dodiri...i mirisi...za neke kasnije susrete i usamljenu priču sa sobom u osami...kao kada se sjetite šale ili nečega što vas nasmijava kod voljene osobe...pa se sami nasmijete u gomili ljudi...i izgledate sebi smiješni jer  svijet okolo vas nije dio svijeta dodira i mirisa koji nosite u sebi...

Japanska haiku, sada se sjetih:


sjetih se iznenada

tvoje šale i

nasmijah se sama

u gomili ljudi...


ili nekako slično...

Miss You Myspace Comments
MyNiceSpace.com

vuk06 @ 14:26 |Komentiraj | Komentari: 0

Nekako mi je danas izgledala čudna, mistična i tajanstvena do neprepoznatljivosti...iako sam osjetio svu onu energiju koju mi daje i sve misli , ali mi je bila daleka...sjedila je pored mene ali nije bila tu, ili ja nisam bio...

Trenutak koji postoji u djeliću kao da nas je izdvojio od svijeta i vremena i ostavio nas same u nekom dijelu vasione...ali nismo bili samo...barem ne u zbilji...u mislima možda...i na trenutak...sklupčani kao jin i jang...uz razmjenu ljubavi kakvu odavno nisam imao...a ljubav je tu negdje tiha i jaka skoro pa opipljiva...


MySpace Comments
Send to friends / Add to profile
MySpace Comments


vuk06 @ 14:23 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, rujan 6, 2012
 
Kao šahovske figure
Kada se
Nakon izgubljene partije
Po tabli prospu
I gordi Kralj poklekne
I ovaj naš život
Kada se putevi ukrste
Iznenada postane izokrenut
I kao šahovske figure
U ponor nas prospe.





nije ovako beznadno, možda je bilo trenutaka u životu kada se pomisli da je sve krenulo u sunovrat, ali onda se život promijeni, karta okrene i shvatiš...da život ide dalje...tako sam napisao i ovo:
 

"na pola puta

život je stao

Ona je rekla

Idemo dalje!

ja sam već bio

u govno stao

i nisam htio

da nastavim sranje"

 

ponekad jednostavno treba stvari ostaviti iza sebe, ali ...nikada se ne treba predavati...
vuk06 @ 11:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 5, 2012

Život ponekad bude skup slučajnosti koje se sklope i dogode u trenutku kada ne očekujete i ne nadate se nečemu puno...Onda vam svi stihovi izidju iz glave i tijelo se umori od uzbudjenja a odmori od strasti i pražnjenja...i jedino vam tišina odgovara jer znate da ste uradili nešto što odavno želite pa vam sada krivo jer se desilo prebrzo i ničim izazvano...ali znate da je nešto ostalo nešto što nikada niste uradili a eto dodje i trenutak da probate to i tako...a zrak je pun nekakve struje i elektriciteta ...kao da ste pod mamurlukom samo niste pijani od rakije...nego od ljubavi...

Ona zna...

MySpace Comments
Send to friends / Add to profile
MySpace Comments


vuk06 @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 0

Imati i nemati, znati i htjeti, moći i željeti, ljubiti i voljeti...stvari koje ispunjavaju život i koje smatram ponekad bitnom motivacijom u svom životu iako uvijek na prvom mjestu stavljam: imati, htjeti, moći i ljubiti! Malo je stvari koje u životu ne upoznaš, eventualno one koje te ne zanimaju ili one koje ti nisu sudjene, ali shvatiš kad-tad da su kinezi imali pravo u mnogim stvarima, valjda zbog toga što su više razmišljali i meditirali a manje se prepuštali analizi i dijalektici kao kao mi na Zapadu...ali rekli su, ili zapisali, negdje u tim svojim mudrim knjigama , na nekom mjestu misao nekog mudraca koji , nadam se , nije cijeli život potrošio na to, ali ostavio je zapisano....vezano za ljubav:

Nikada ne reci da si moj (moja) nego samo da si samnom !

Tako i jeste za sada...koristimo momente u vremenu da podijelimo trebutke, ali toga bude ponekad rijetko pa se uplašimo da ono drugo nije prestalo misliti i voljeti, pa me uhvati panika koja nestane sa prvim pozivom ili osmijehom ili...jednostavnim osjećajem da smo i dalje tu...u istoj priči...Tako je i bilo prije par dana...osjećaj nervoze i straha nestane onoga renutka kada shvatiš da su nečije misli i dalje okrenute tebi, tojest meni...

Ljubav je samo riječ...a ponekad i šutnja koja se tiho...tiho ...prešuti, kao istina u vremenu , kao vrijeme u kalendaru, kao kalendar na zidu, kao zid u stanu, kao stanu u kući , kao kuća u srcu...koje i dalje kuca...u tišini...



 

vuk06 @ 11:31 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, rujan 4, 2012

Nasloni glavu na moje rame...Treba mi rame tvoje...

Mislio sam jedno vrijeme da su ovo samo patetični ispadi ljudi koji ne znaju ili nisu nikada upoznali ljubav pa im treba da u smislenim riječima nekog pjesnika pronadju neku skrivenu poruku u kojoj će prepoznati nešto svoje...koje nitko drugi ne prepoznaje.

Mislio sam sve dok nije u moj život ušetala Ona...neko kome je stvarno trebalo moje rame i nema veze da li je golo ili ispod košulje, njoj je rebalo da spusti glavu i da tako pričamo....Samo bi ponekad, na brzinu, podigla pogled i malo smaknula glavu da me pogleda u oči ali bi onda objema rukama hvatala moju mišicu i namještala sebi moje rame kao što se namješta jastuk pred spavanje. Nisam je razumio i pokušao sam je animirati za poljupce i dodire, za maženje i sex i sve je to znala prihvatiti i uživati, ali na kraju svega spuštala bi glavu na rame i toliko je znala biti uporna da sam znao zaboraviti da je tu...samo po nekad, po mirisu kose sjetio bih se da je neko na mom ramenu ili kada bi podigla glavu taman da mi utisne poljubac u vrat, nježno i tiho, kao da se boji da će joj rame pobjeći....

Kasnije, mnogo kanije...neformalno, rekla mi je u priči onako...neobavezno, kao prijatelj prijatelju...da ako se u životu odmorila ...odmorila se na mom ramenu...Rekla je to ozbiljno, a ja sam šutao...kao da sam osjećao da je to moje rame njen jastuk...za cijeli život...

Ne znam danas zašto je tako, ali ponekad osjetim na ramenu njenu sjenku i miris...kose...kao i večeras...ma gdje da je i na bilo čijem ramenu.



vuk06 @ 10:46 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, rujan 1, 2012

Zvuk poruke na mobitelu je nešto na šta se čovjek navikne kada mu to postane sastavni dio života...i ma koliko smatrao da je to nešto suvišno, nešto što me umanjuje , potreba za tim je postala nekako svakodnevna, neupitna i samo ponekad ubjedim sebe da mi ne treba pa dam malo slobodnog vremena  od uredjaja i ostalih savremenih "neophodnih" hepeka.

Jutrošnji zvuk poruke je bio od jedne osobe koja je htjela da joj pomognem riješiti problem, a kako je najbolje ne praviti od toga problema još veći problem shvatili smo da treba sjesti i popričati u pokušaju da nadjemo rješenje, odnosnon nadali se da će ono negdje iskrsnuti...Tako smo razgovarali, dugo, o tom njenom problemu...Ja sam vam medju onim ljudima koji znaju slušati, empat po rodjenju sa urodjenom intuicijom i imam dosta svojih prijatelja i prijateljica koji taj razgovor samnom koriste smatrajući ga nekom vrstom terapije.

Poruka koja je stigla jutros kaže (izmedju ostalog)...da je moja prijateljica shvatila da joj je potreban razgovor i da joj to pomaže pa se najavila za naredno ćaskanje...Razgovor pomaže! Znam ja to, znaju to i moji prijatelji, ali gdje smo prestali razgovarati?...Gdje i kada smo prestali komunicirati s namjerom da nekoga saslušamo isključenog mobitela, udubljeni u priču koju nam osoba pripoveda?...Gdje smo prestali razumjeti druge i pokušali smanjiti potrebu da se sa nekim uz kafu...ispričamo?

Ovaj virtualni svijet nam daje osjećaj da komuniciramo, ali ovdje ne moramo gledati u oči osobe sa kojima pričamo, ovdje ne možemo prepoznati da li neke riječi iniciraju suze ili neki drugi osjećaj...ovdje ne vidimo kada neko zastane u pola rečenice a pogled odluta preko naših glava ili ramena negdje daleko, a ustvari čovjek pokušava proniknuti u sebe. Iracionalnost ovog virtualnog svijeta lišava nas osjećaja, postajemo virtualno botuksirani, bezizražajni...i (priznali ili ne) ...nemoćni da shvatimo koliko lagano život prolazi, kao pijesak izmedju prstiju (kako reče jedna moja prijateljica).



vuk06 @ 10:53 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 31, 2012

Jednom ću prestati misliti na tebe...ne znam kada ni kako, ali znam da ću udisati zrak punim plućima i možda ću početi da volim nekoga...jednom ću napisati pjesmu  o tebi ali to će biti pjesma o meni i pokušaću da se sjetim mirisa  tvoga, boje očiju i smijeha, pokušaću da se sjetim zašto sve prolazi a ljubav ostaje...Jednom ću shvatiti da više ne slušam neke pjesme u kojima sam prepoznavao trenutke, jednom ću htjeti da probudim ljubav ali neću imati s kim jer sve što vrijedi ostalo je davno iza mene...jednom ću znati da sam zaboravio voljeti, jednom ću prestati misliti na tebe...ali ne danas...ne još...tek je utorak...



vuk06 @ 11:44 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

Ima toga da se u pogledima može vidjeti i naslutiti više nego čovjek misli...ali pogledi govore više od riječi...više od one tišine koja ispunjava prostor izmedju ljudi koji se vole...više od kemije koja iskri izmedju dva bića ...

Stajala je malo po strani smješeći se na onaj svoj način kao što se uvijek smiješi i nisam znao da li se smije zato što je uvijek nasmijana ili zato što se gledamo, ali nismo se mogli dotaći...pogledi su trebali govoriti više od riječi, vremena, prostora...Nekako sam slutio da bi mi rado poletjela u zagrljaj, ali sputavala je sebe kao što inače čovjek sputava svoja osjećanja sa namjerom da ih ugasi...ne znajući da u toj čudnoj vezanosti i metafizičkom poimanju dodiri nisu ono što odredjuje vezu i taj efekat zna biti suprotan od očekivanog. Netko je davno zapisao ili rekao "Daleko od očiju daleko od srca"...ali taj netko ili nije volio ili nije znao voljeti...

Meni je ona ispunila prostor svojom fizičkom prisutnošću i iako je nisam mogao zagrliti i poljubiti, pustiti je da se nasloni na rame ili je samo gledati...nekako je bila tu...a ja i dalje tražim odgovore na pitanje : Da li je stvarno još uvijek tu ili je odavno ugasila sve u sebi nadajući se da je tišina i tuga nešto što ti ispuni život ljepše od truna ljubavi koji zaiskri...???

Tako puno pitanja, a tako malo vremena...



vuk06 @ 06:24 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 30, 2012

Nema moje muze odavno pa i ne pišem više tako često, iako imam i dalje potrebu da svoje misli prebacim na papir ( ...na hard disc, nikako da naučim da ovo nije papir) i one nastanu ali i nestanu, lagano kao što dolaze i čekaju da ih registriram isto tako se i izgube u nekim razgovorima ili mojoj lijenosti da ih zapišem. Imam sa sobom uvijek mobitel na koji mogu zapisivati sve što želim, ali...nemam navike ! Tako da neke stvari ostanu nezapisane, kao da ih nikada nisam ni imao u glavi.

Muza nije potpuno nestala, samo se povukla u svoj svijet, kao da je za nju malo previše bilo biti nečija inspiracija pa je u strahu odgovornosti i onoga što bi moglo biti izrečeno ...jednostavno utihnula ...a ja ne želim da je uznemirujem...ionako je u mojim mislima i dalje. Glupo bi bilo reći da je ne osjetim iako je fizički odavno ne registrujem, ali osjetim njen miris i njenu energiju ulicama grada  i ponekad imam osjećaj da je koji sekund prije mene prošla...u žurbi , osmjehujući se...a možda je i mene tražila u zidovima, izlozima i plakatima...a možda i osmrtnicama jer je smrt ponekad kraj kušnje. Ne znam, ali znam da je tu..i da je njen miris i dalje dio grada, a njen osmijeh dio jesenjeg neba koji ugrije u ovim danima kada nas sve podsjeća da je ljeto prošlo...A Ljubav ?

vuk06 @ 13:49 |Komentiraj | Komentari: 0

Ne znam hoće li opet neko reći da me nema dugo ili jednostavno pokušavam pobijediti ovu svoju lijenost barem što se tiče bloga, ali vidim da odavno nisam napisao ništa. Nekoliko puta sam mislio i bilježio teme i priče koje imam porebu da prebacim ovdje, ali bi one nekako nestajale u ritmu vremena ili bi prestajale biti aktualne, ili jdnostavno ih nisam smatrao više zanimljivim. Ponekad se pitam da li mi je ovaj blog trebao samo da promijenim mišljenje o onome što pišem i što mi se dogadja...ili je ovo uobičajena rutina ostavljanja tragova u vremenu iza sebe?...Ako je tako (a nije) , onda bih se jednom trebao vratiti po tim tragovima, ali ne znam gdje, nisam nostalgičan i ne patim nad onime što mi se dogadjalo, idem dalje bez obzira na teškoće i greške koje se pojave, a uhvatim sebe da gubim ponekad više u sadašnjosti nego što sam ponekad mislio da sam izguio u prošlosti.

Ima novih , lijepih i ružnih stvari, ali je to valjda sastavni dio ovog portala koji zovemo život !



vuk06 @ 11:37 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 27, 2012

Ono što ponekad želim reći nije skriveno u riječima čije se sjenke ocrtavaju na papiru...riječi su presiromašne da kažu ono što mislimo jer dimenzionalno ne pripadaju mislima...misli i razmišljanja su iracionalni , imaginarni, bez odredjene zakonitosti ponekad...a riječi su konkretne, govore ono što smo u tom trenutku mislili da treba reći a onda se možda odmah nakon toga pokajali, ali ih ne možemo povući...a misli možemo...povući ih, miješati, ne dozvoljavati da nam itko ulazi u misli, pomjerati ih od granice mašte do granice realnih očekivanja, ali...riječi ne, ne možemo...gospodari smo riječi dok ih ne izgovorimo,...onda postajemo njihovi robovi.





Zašto VUK?...postoje stvari u životu o kojima nisam razmišljao sve dok nisam došao u situaciju da mi je to potrebno...tako je i sa adresom ovog bloga. Vukovi žive sami, ali i u čoporu. Mijenjaju dlaku ali ne i ćud. lijepe su životinje, mesožderi, lutalice, bolesni osamljenici, krvoločni i ponosni...ne mogu se,ili rijetko se daju pripitomiti...

Kada sam to uporedio sa sobom shvatio sam...i meni je ponekad bolje kada sam sam , ali ne bježim od čopora sa zdravim instinktom za lov, mijenjam izgled, modu, dlaku...ali uvijek ostajem sa onom svojom naravi koja meni samome ponekad smeta, ali ne mogu biti drugačiji, volim meso, lutalica sam i avanturista u duši, ponekad se bolesno osamim da me je vrlo teško razumjeti ako vam je stalo do mene, teško se pripitomljavam i ne bojim se i ne gadim na krv...naprotiv, volim je...zato sam kao dijete želio biti i kirurg, ali nisam...ovo sam što jesam i nisam birao, a da jesam ne bih ovo izabrao...

vuk06 @ 19:50 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, travanj 14, 2012
Negdje u vrijeme dok sam pohadjao Gimnaziju u Mostaru ( ne onu civilnu u gradu prekoputa tadašnjeg HIT-a, nego Vojnu, na Rodoču), u trećem ili četvrtom razredu ( a možda i drugom...ne sjećam se ), kada smo se vratili sa raspusta dočekala nas je vijest da je jedan naš kolega iz klase poginuo...Naravno, ponekad iako ne poznajete nekoga dobro ali znate da dijelite istu školu, internat, restoran...onda se ne osjećate dobro i gubitak te osobe je gubitak nekoga iz vašeg okruženja. Nije bio iz mog razreda, ali bio je klasić i u to vrijeme, kada je neko trebao ispred Gimnazije otići da izrazi saučešće porodici i da zajedno pokušamo podijeliti gubitak drage osobe ( iako nije svakome isto) nama je rečeno da će škola platiti uredjenje posmrtnog mjesta gdje će počivati naš drug i da bi bilo lijepo da na spomeniku bude neka rečenica ili stih koji bi bio uklesan da stoji tu i podsjeća da je taj mladi život maštao jednom da bude pilot...

Naš profesor maternjeg jezika i književnosti, jedan od oni profesora pjesnika kojih se sjećate cijeli život zbog njegove osebujnosti i želje da vas uvede u književnost i zainteresira vas za čitanje, rekao je da ko god želi može napisati stih ili rečenicu i da je dostave njemu a nastavničko vijeće će odabrati ono što treba biti uklesano na spomeniku.

Negdje u to vrijeme već sam uveliko pisao i pjesme i priče, a nešto sam već polako i stidljivo i objavljivao. Imao sam tog trenutka par rečenica nekog svog stiha u glavi i bacio je na papir, pjesmu koja mi je djelovala pomalo patetično i odmah sam se pokajao, ali ...već sam bio predao. Nadao se da će vijeće to pročitati i odbaciti

Nakon par dana...profesor nas je obavijestio da su izabrani stihovi koje sam ja napisao !!! Rekao mi je: Nešto sam malo izmijenio, ako nećeš zamjeriti? Naravno da neću zamjeriti...moji stihovi biće uklesani na nekom spomeniku...to je za mene bilo nešto u ono vrijeme veliko i snažno...spomenici traju duže od nečijeg života.

Negdje u nekom gradu u Srbiji, postoji neko groblje na kojem je spomenik jednom mladom čovjeku čiji se život ugasio davno i na tom spomeniku su moji stihovi !!! Nikada nisam otišao i valjda sam podsvjesno negdje to potisnuo tak oda ne znam ni gdje je to , ni koji je grad...ali sjetim se svakog puta kada udjem na groblje ili mezarje da negdje ima spomenik na kojem su stihovi koje sam ja napisao.




vuk06 @ 17:33 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 26, 2012
"...i onda sam shvatio da vrijeme prolazi a ja gledam u njene oči, pričala je i ušutala kada je osjetila da želim nešto reći...Ništa, rekoh, tvoje oči su ponekad previše bistre za ovo vrijeme kao da su iz drugog svijeta, kao da samo one postoje u vremenu, a onda ponekad vidim da sam Ja u njihovom odsjaju i onda gledam sebe u tvojim očima i vidim osobu koja mi se svidja...ja se sebi nikada nisam svidjao, bio sam ponekad okrenut sebi previše, ali u tvojim očima je osoba koju ti voliš...a ja sebe nikada nisam volio jer nisam znao da se mogu gledati tvojim očima...Šareni leptiru..."

 

iz nikada objavljenog teksta "Ljubav kao asimilacija duše i ignoriranje metafizike tijela u prostoru"




vuk06 @ 01:30 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
"Ponekad mi veče donese miris tvoje kose, ali ne onaj miris kada je opereš pa miriše na šampon i regenerator...nego kada si u poslu cijeli dan pa ti se u kosi pomiješaju mirisi svih mjesta u gradu gdje si prolazila i u tom mirisu su i tvoje misli i okus tvojih prstiju kada ih onako ženstveno provučeš kroz kosu svojim izvježbanim pokretom......

 

Ponekad me jutro probudi sjajem tvojih očiju, ali ne onaj sjaj kada ti oči uhvati umor, nego ono kada me gledaš zaljubljeno i kada su ti oči duboke kao Crno more, a sjaje od ljubavi,ono kada znam da me voliš bez da te pitam, kada u tvojim očima vidim sve ono što mi nedostaje i svu snagu koja mi treba...

 

Ponekad osjetim tvoje dodire na sebi, ali ne one dodire kada me maziš...nego one tvoje nježne dodire kao da ponekad provjeravaš jesam li stvaran i tu pored tebe, ono kada mi ostanu tragovi tvojih prstiju pa mi koža ugodno bridi kao i usne nakon poljubaca...

 

a ponekad ne mislim ništa...ponekad te samo volim..."

 

 

iz nikada objavljenog teksta "Ljubav kao asimilacija duše i ignoriranje metafizike tijela u prostoru"

 




vuk06 @ 01:23 |Komentiraj | Komentari: 0
Ne znam kada si me prestala voljeti,...ili  možda počela prestajati...ali osjeti se u svemu da dodiri postanu drugačiji, hladniji, da pogled luta negdje tamo pored moje sjenke, da te ne raduju moji pozivi i ne čine te sretnom moje šale, da nisi više željna ni poljubaca ni zagrljaja...valjda sve to vremenom polako počne da se sakuplja, valjda sve to je samo skup sitnica koje nisu bitne jer se ne primjete u pravom trenutku pa se nesmetano gomilaju i onda kada sve počinje da  miriše na kraj...onda više ne znaš razlog, jer razlozi su se postepeno gomilali  i od pahulja su postajale grudve koje se mogu  rastopiti pod malo jačim suncem, ali ni sunce više nije dio naših života i ne grije nas ... zato razlozi ne postoje, zato kada znaš da je nešto izgubilo na ljepoti i vrijednosti onda to kažeš...jer možda nekome i dalje vrijede stvari koje tebi nisu više bitne...možda neko , još uvijek u tim grudvama vidi svaku pahulju i svaki trenutak koji si ti zaboravila...zato sam ti uvijek govorio: Nikada ne reci da si moja, već samo da si samnom !

 

iz nikada objavljenog teksta "Ljubav kao asimilacija duše i ignoriranje metafizike tijela u prostoru"




vuk06 @ 01:14 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, veljača 15, 2011

Spustila si grudi
Na krevet
Pretvorila si se
U čekanje
Vlakovi kasne
Ništa nije uzalud
Rečeno
Ništa nije svršeno
Podigla si kukove
I zavukla ruke
Ispod jastuka
Ulica galami
Vlakovi kasne
Zašto te to brine
Doći će jednom
Ne prekasno
Da ti kaže
«Volim te»
i zaspi tu
na krevetu
pored tebe

rekla mi davno jedna prijateljica kako je ova pjesma vrijedja jer žene nisu takve da strpljivo čekaju i glume saksije u stanu...a ja samo napisao pjesmu bez želje da kažem kako poznajem žene jer ih ne poznajem i tko kaže da zna žene ...laže...to su i dalje tajnovita bića koja nas iznenade lijepo i ružno...nevezano za to što mi mislimo...ovo je trebala biti pjesma o osami a ne o ženi...samo se žena, čini mi se bolje nosi sa samoćom..
03.02.2008.g.


vuk06 @ 09:14 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 8, 2010

nisam odavno zabalavio kao danas...inače treba puno da bi me neko žensko izbacilo iz takta i natjeralo da zaboravim sve uobičajene mjere uljudnosti i da se nekoj osobi tako jasno i drsko nabacujem kao danas...Dogodilo se, nisam očekivao i nisam ni ja ( a vjerujem ni ona ) bio pripremljen. Jednostavno, ušetala je u moje društvo, pozdravila se i upoznala...(a ja pomislio :Gdje si bila do sada) ...zainteresirala se za mnogo stvari, smijala se tako prirodno i jednostavno...iskreno, odmah je dala do znanja (ne previše napadno, samo se ponosila time)  da je udata, sretna, ima dijete...i u pola priče, onda kada sam stvarno sam sebi postao naporan stavljajući je u centru pažnje...dala mi do znanja, blago i nježno ...da se spustim na zemlju...ali nije bila ljuta, više onako iznenadjena što je primjećujem i pomalo uzbudjena (ili je barem meni tako djelovala) i onda nakon par sati razgovora, kada se malo i društvo osulo...rekla mi je : Uvijek se ovako lako ...zainteresirate za nekog???...a ja gledam u oči, udišem miris nekog lijepog parfema i njenih feromona...i kažem, bez ikakve uljudnosti i mjere opreza . Ne, samo sa onima s kojima  bih razmjenjivao duhovnu energiju i tjelesne izlučevine...

Odmakla se i uplašio sam se da sam pretjerao (a jesam!!!) i htio otići iz društva na brzinu se pozdravljajući kada mi ona pruži papirić sa brojem svoga mobitela...Mislim da će NAM trebati...pozvonite da mi ostane...broj..., a ja kao uvijek kada pretjeram, da pogoršam stvari još više, pokušao sam se opravdati. Nadam se da nisam.......Niste, reče- samo mi treba vremena...

vuk06 @ 10:24 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 12, 2010

Ljubav je ono što ostaje kao tragovi  stopala u pijesku, samo se taj pijesak ne izapire nego je u nama i ponekad otkucava kao pješčani sat a ponekad se osjećamo kao vreća puna pijeska u kojem su i dalje tragovi nečijih stopala.



vuk06 @ 19:54 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 26, 2010

Imaš sve manje vremena za mene. To bi mi trebalo biti drago jer kada sam te upoznao imala si vremena za svakoga samo ne za sebe. Teško je bilo shvatiti da trebaš sebe postaviti u centar svemira i pustiti sunca i satelite, planete i komete da se okreću oko tebe. Od trenutka kada sam ti počeo pomagati da vratiš samopouzdanje, snagu i lijepo mišljenje o sebi, znao sam da za mene nema ili neće biti mjesta u tvom dijelu kosmosa. Možda koji trak svijetla kada se sretnemo pa se nasmiješiš ili kada se ponekad sjetiš pa zovneš na kafu. Drago mi je da si sretna, zadovoljna, da si uredila život jer je to i bio cilj. Nemoj nikada više izgubiti sebe jer je visoka cijena da opet budeš svoja.

Kada sam ti rekao da te volim...mislio sam na ovu sada osobu, a ne na onu uplakanu jadnicu koja je mislila da se njen svijet srušio i da nikada više neće biti sretna...

Sreća je samo varljivi skup pogrešnih trenutaka u pogrešno vrijeme...ali kada se sve složi i trenutci prestanu biti varljivi, kada vrijeme dobije ispravnu dimenziju...onda ćeš shvatiti zašto mi trebaju odgovori a ne trofeji i zašto volim a ne tražim ništa.

vuk06 @ 18:21 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, travanj 20, 2010

Dosadiće ti jednom moje riječi, zasitit ćeš se mojih osjećanja, zaželit ćeš se nekoga ko te neće voljeti, a ti ćeš patiti za njim iako si davno rekla da ti je dosta onih koji pokušavaju manipulirati s tobom i tvojim osjećajima, ali svi smo ponekad obilježeni potrebom da ljubav tražimo tamo gdje je ne možemo naći i shvatit ćeš da si sumnjala u svaku moju iskrenu riječ i postupak a vjerovala u tudje laži jer je teško razumjeti da te neko voli, lakše je patiti...

vuk06 @ 17:04 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, travanj 8, 2010

To samo ponekad, kada najmanje očekuješ, neko pomuti tvoje osjećaje i poremeti sav svijet u tebi koji godinama stvaraš i onda kao da i treba vremena da shvatiš da se svijet ne vrti više oko nekih stvari i ljudi koje godinama pažljivo odgajaš...nego shvatiš da se sve okreće jednoj osobi koja ulazi u taj sistem onako bezbrižno i slučajno...nesvjesna svega što njena pojava nosi.

Rekao sam joj da je u središtu i da se sada sve moje misli i ono što pričam okreću njoj, ali ona je u početku to razumjela samo kao uobičajenu mušku priču, a tih priča se naslušala u životu, da bi u jednom trenutku rekla i stavila do znanja da sam iskren i da...nije očekivala...Ja ne znam šta i koga neko očekuje, ali znam kada imam nešto što vrijedi trenutaka, sati, dana i godina...onda to treba čuvati i njegovati...Taj sjaj u njenim očima, taj osmijeh koji je postao ljepši i iskreniji (ona kaže da je zbog mene, ali ja nešto mislim da je to zbog ovog lijepog vremena i sunca), ta usta koja se namuse i djeluju ponekad ljutito, ali je zubi i osmijeh odaju...sve to nakupi se i onda joj samo kažem da se nadam da svaka moja poruka i pomisao na nju izmami osmijeh na njeno lijepo lice...a ona samo odgovori: da, izmami...i onda se onako, kao što to samo žena zna, snebiva i pokušava glumiti da misli o nečemu drugom a ja vidim moje poljupce i dodire na njenom licu i kada ona shvati da isto mislimo zacrveni se i malo naljuti na mene...

Volim što još ima žena koje se znaju crveniti od nekog svog unutarnjeg stida, kao dijete...

vuk06 @ 15:26 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 24, 2010

Imao sam osjećaj da se ništa više ne može dogoditi na emotivnom planu što bi me moglo poljuljati i uzdrmati, ali vrijeme nosi stvari i dešavanja ponekad jače i od najjačeg tornada i čovjek se nadje okružen nekim čudnim osjećajima za koje nije ni znao da se mogu opet pojaviti i vratiti, ne u ovakvom obimu. Okrenuo sam se više poslu i nekim drugim stvarima u životu a zabrinjava me koliko mi nešto što se zove "facebook" oduzima više vremena nego aktivnosti koje smatram potrebnijim i prijatnijim u životu, a onda vam, nenadano, kroz sav taj svijet  koji nas okružuje, kroz sve probleme koji nas tište, kroz sve veze i kontakte koji nas samo čine nebitnim...kroz sve to...uvuku vam se, kada najmanje očekujete...nečije oči, prvo uplakane, onda nasmijane, pa zabrinute i onda imate samo želju da se u tim očima ne vidi ništa izuzev volje za životom i da sjaj u njima ne gasne...Nije bitno više ko je koliko star i kolike su razlike...samo me ponekad iznenadi kako neko tako jednostavno i lagano spusti glavu na rame, nasloni se na prsa ili poljubi u usta noseći u poljupcu svoje godine, strahove, želje i potrebu za zaštitom...

Ja volim da se zaljubim u jesen, to je moje godišnje doba, proljeće je nešto što me umara svojim mirisima i bojama, a ja više volim pastelne boje jeseni kada se prostre ulicama i krajolikom, ja volim kada u svoj toj mojoj duši ima mjesta za svakog, ali se ne bojim kada neko novi uplovi jer otkrijem da je negdje u mom srcu bila mala praznina koju je ta osoba sada ispunila ničim izazvano...onako, kao što se ispunjavaju spomenari pa vam neke rečenice ostanu cijelog života u glavi...ja sam samo sebe uhvatio da razmišljam o osobi koja je našla mjesto u mom srcu i koja kaže: za mene je ovo ljubav!...uplašila me je, uvijek me ljudi uplaše iskrenošću, valjda sam na neiskrenost i zavidnost navikao...samo ponekad pogledam u te oči i to lice i kažem sebi: Od svih zauzetih srca i ljubavi koja postoji na ovom svijetu Ona je uplovila u moje i pronašla sebi mali sobičak kao da je znala da je sve to nju čekalo...a jeste, samo nisam znao.

vuk06 @ 17:28 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, prosinac 8, 2009

Osvanem ponekad u rano jutro nesvjesno probudjen mirisima kasne jeseni iako sam davno postavio stolariju koja pruža savršenu izolaciju pa su mirisi uglavnom posljedica sjećanja a ne stvarnih čulnih percepcija.

Ima me dovoljno da nastojim i dalje svoje misli prebacivati na papir (?) koji tome i služi...samo ponekad kada pročitam ponovo ono što pišem i što mi se dogadja pomislim kako ne pišem uvijek samo zbog vas nego i zbog sebe jer mi treba ovo sjećanje mada u principu, nisam nostalgičar iako ponekad djelujem kao osoba koja žali za prošlim vremenima, ali ja u stvari samo vraćam svoja sjećanja da bih znao gdje sam bio...i kamo idem.

Nema me sa ljudima koje sam smatrao prijateljima, ali oni su, svjesno ili ne, to pogazili...pa im sada ponekad nedostaje koja riječ i priča za koju imam vremena, ali samo za one ljude kojima znači i kada sjedimo i šutimo...bez obzira da li se razumijemo ili ne.

Tu sam ...

vuk06 @ 10:47 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 19, 2009

Ne pišeš više?...upitala me neki dan, ...Da, rekoh, ne pišem jer nemam muza, nemam inspiracija...nije za svakog da bude dio nečijeg razmišljanja, ljudi se ponekad igraju sa svojim osjećajima nesvjesno ili namjerno, ali igraju se i ponekad boje , osjećaju strah kada im neko kaže ili pokaže da voli...Nije ljubav svakome sudjena , jeste odredjena ali nije sudjeno da je prepozna i vidi...jer ne vidi svako ono što treba i zato ponekad u mislima izmaštamo sebi sve što treba zaboravljajući da onaj čovjek koji je sam nije uvijek u dobrom društvu...najbolji način da nekoga isključite iz svoj života jeste da mu prestanete pričati o sebi...jer probleme slušaju samo prijatelji i oni kojima je stalo...ostalima nije bitno...samo...ponekad...čovjek spozna prije ili kasnije, ali kad-tad postanemo svjesni da smo stvari gubili zato što smo ih se odrekli a ne zato što nismo imali prilike...ponekad je sve u tome koliko hrabrosti imamo...ali ako smo stalno zatvoreni onda ni mi sami ne znamo šta se krije u nama...pa zašto to očekivati od drugih...Ljubav se ne može ugasiti...može se samo odgoditi.

vuk06 @ 15:04 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 2, 2009

Ostanu ponekad riječi u zraku da svijetle, naizgovorene, ali prisutne kao lampioni sa nekom pritajenom nadom da će kad-tad naići tren u kojem će biti izrečena prava stvar koja će vratiti stanje u nekakvu normalu. Čovjek je stvoren da se nada i očekuje samo što često poklekne pod teretom vremena i stvari i riječi  ostaju visiti nikada izgovorene i nematerijalizirane...pa vam odgovor na neka pitanja ne stiže ni onda kada sklopite sve kockice...ostanu samo lampioni...koji su nekada bili dio slavlja ili nečega lijepog i onda i njih prekrije prašina vremena koja se ne može razmahnuti niti  otkloniti nikakvim sredstvima za čišćenje...

vuk06 @ 20:14 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 8, 2009

U nekim stvarima u životu godine uistinu nisu važne, ali su tu i njihova brojka , koja je svake godine sve veća, govori da možemo glumiti da nam nije važno koliko smo stari ili već koliko se osjećamo stari...A one, godine, prolaze i dolaze i donose nam odredjenu promjenu koje ponekad nismo ni svjesni, ali računamo da ćemo jednom postati svjesni i shvatiti da nas prestižu brojke zajedno sa svim ostalim unutarnjim i vanjskim znakovima kojih postanemo svjesni tek kada dodje vrijeme da  gasimo svijeće na torti (koja je sve manja...ili je to svijeća sve više? ) ali ne treba se dati...treba ih nositi svejedno da li vam je 20 ili 50 jer kao mladi ponašamo se ponekad prestaro za svoje godine...zato valjda kada brojka postane veća...podjetinjimo....svejedno...meni je...sutra...47...

vuk06 @ 20:34 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
od 08.06.2008
SLIKE









Index.hr
Nema zapisa.