Moj internet dnevnik
odgovori u vremenu
dobro mi došli


nama trebaju riječi dobroslutne

i riječi zbog kojih strepi katastrofa

riječi kao ruke uvijek prisutne

jer sve ovo dosad prolazna je strofa


nama trebaju neke riječi zlatne

one što se kažu u rijetke trenutke

riječi dovoljne, riječi bespovratne

da možemo dalje nastaviti ćutke..


H.Dervišević
Tako mi vremena...
...
Arhiva
« » svi 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Anketa
Volite li poeziju ?



vrijeme
Upišite tekst...

Custom Myspace Clock
Dok vrijeme prolazi
Blog
ponedjeljak, lipanj 15, 2009
vuk06 @ 21:06 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, rujan 25, 2008

I tako ja, neonadano dodjoh u izbor za blog dana ...ničim izazvan, ali sada sjedim i satima pregledavam i mislim što je to što je dovelo ovaj blog u izbor i zaključujem da je to uglavnom slučajnost...Sretan splet okolnosti...koje su mi uljepšale ovo veče...Tako da ovo pišem uglavnom zato što će me sjećati na jedan lijep dan, jer trebalo mi je vremena da počnem da se otvaram i govorim i pišem ono što sam dugo držao u sebi ili ladici. Znao sam da se ne moram svima svidjeti, ali uvijek je bilo onih koji su me znali podsjetiti da me vole čitati...iako ja smatram da puno bolje pričam, ali to je valjda subjektivno. Ovaj blog i internet su zaslužni što sam počeo objavljivati svoje priče i pjesme koje sam, iskreno, već bio ostavio negdje u zapećak, ali valjda je potrebno ponekad samo malo da se čovjek trgne i promijeni principe...a mislim da sam i to napisao negdje na ovom blogu:


U principu je dobro biti bez principa, ali onda je i to princip...


Hvala svima koji budu glasali bez obzira na kom mjestu sutra osvanem...meni su ipak najdraži oni koji redovno svrate i ostave svoj trag, u obliku poruke, poljupca...ili samo ostanu zabilježeni kao broj..
.

vuk06 @ 01:21 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 1, 2008

Ne govori ništa
u dimu diskaća
Mornari moje snove
 kuju u sirene
Kada mi sreća
okrene ledja
ponijeće vihor
na dno i mene

Psovke očajnih
u kamena jutra
prate brodove
na daleki put
ako se probudim
sutra
biću mamuran
izjeban i ljut.

Slabi smo  kao
stranci u zoru
pijani stoperi
autostrada
veseli putnici
na umoru
trgovci života
i slabih nada.

Ne govori ništa
u dimu diskaća
pokriće me more
bez huke
postaću vječiti
spomen pajaca
i svih koji
se bodu u ruke.


(16.09.1983.g.)




Pismo 5

Hvala VP

hvala što si me natjerala da ponovo počnem pisati pisma, mada mi je čudno pisati ih bez smajlića...nekada nisu bili potrebni, znalo se kako se isjeća i što misli onaj koji ti piše...danas to moramo nadopunjavati raznim znakovima pa udarimo dvotačku i zatvorenu zagradu i to je ...kao "osmijeh"...ha, daleko je to od bilo kakvog osmijeha, to je samo znak koji podsjeća da se netko tome smije ili da smo uspjeli izmamiti osmijeh na nečije lice...Inače mislim da se malo smijemo, a tačno je što kažeš, nekada je to bio afrodizijak i sredstvo za zaljubljivanje, znalo se, ako se nasmije šali ili glupostima koje izvodiš to je bio dobar znak, a ako ne...pa još jedna "korpa" više-manje.
Nije bio strah hoće li odbiti i nisam se bojao, kao što se i danas ne bojim, zaljubiti se...O to je bila prednost, to je bio znak da si živ. Neki dan sam se nasmijao jednoj svojoj mladoj poznanici koja se "boji da se zaljubi"...A ne znam zašto, valjda zato jer je biti zaljubljen obveza, a ljudi danas neće obveze...hoće da su slobodni, a ja se samo ponekad na to nasmijem i kažem (u sebi, naravno)...:nikada nećete i ne možete biti slobodni kao što je to bio jedan mladić, zaljubljen do ušiju, a sam na obali jednog grada svjestan da je njegova ljubav otišla iz njegovog života, ali ne i iz srca...
Sloboda je malo viši stupanj osjećaja da voliš.

počeo filozofirati, a i kasno je, a moji već legli,

                                             TZTJ

vuk06 @ 10:47 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, lipanj 29, 2008
U moju slutnju tiho kao sjena
sišla je i zastala
okrenula se kradom
i nestala

Kroz moju kosu prste
neupadljivo  prošetala
oprala ruku
i nestala

U mom stanu spavala
u snu pričala
doručkovala jaja
i nestala

Moje snove pomješala
tiho se ispričala
malo plakala
i nestala



Pismo 4

Moja VP,

ne znam zašto kažem "moja" i zašto imamo potrebu da svojatamo i čuvamo samo za sebe stvari i ljude koje smatramo svojim vlasništvom. Uvijek kada dodjem u ovu dilemu, sjetim se kineske poslovice (jedne od onih koje zapamtiš pa ih koristiš u društvu kako bi pokazao svoje akademsko obrazovanje) koja kaže: nikada ne reci da si moj, već samo da si samnom!!!
Kako ima puno istine u tome, ne samo u mudrosti starih naroda kada se pamet svijeta i čovječanstva nije tražila u enciklopedijama, internetima, sms porukama,  već u tome da je nekada čovjek bio svjesniji onoga što zna i može a danas može i hoće...ali ne zna šta.
Tako ni ja nisam sklon tome da pokazujem kako sam posesivan...iako , iskreno nikada nisam ni smatrao da ima posesivnosti u meni, a shvatiš vremenom...godinama, da je sve prolazno i da ne možeš imati što želiš kao i da nije tvoje ono što misliš da jeste...ali započeo sam pismo sa ovim pridjevom i ne da mi se sada mijenjati. 
Počinjem već treći put ovo pismo, dvaput mi je izbrisano (to ti je prednost kompjuterizacije - taman misliš da si nešto fino uradio, a kompač to izbriše i ostavi negdje u svom alter egu...a ti se slikaj.
ustvari sam ti mislio sasvim nešto drugo pisati, ali me krenulo u drugom pravcu i pišem ono što želim. Malo je teško jer nikada nisam čitao svoja pisma i ono što sam zapisao tako da možda ima i grešaka, ali zadržao sam taj osjećaj da kada napišem pismo, stavim u kovertu , nalijhepim markicu i u sandučić...

ne znam kada stiže pismo do tebe, a ja čekam da vidim...čitaš li???

                                                                     TZTJ


vuk06 @ 13:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 10, 2008

Bez struje

Kao bez života
Moj je raj
Moja dragota
Moje su noći
Dimljivi diskaći
Moji su dani
Snovi bestidnika
Moje su djevojke
Carice mraka
Moji su prijatelji
Moji neprijatelji
Moja je krv
Leglo bakterija
Moje su knjige
Plameni očaja
Ja sam sve i ništa.

 
pismo 2



draga VP,
možda ti je smiješno što počinjem pismo sa draga, ali bi bilo još smješnije da kažem: mila, ljubljena...ili voljena... Nadam se da razumiješ da je ovo namjerna patetika i jedini joj je cilj da ti izmami osmijeh na lice, a to je tako rijetko danas.


Kao da su se ljudi prestali smijati iz tko zna kojeg razloga, pa je današnji smijeh uglavnom sardoničan, neuzrokovan, nasilan...kao oni filmovi u kojima se prave grozni gegovi ili glumci izvode divlje grimase kako bi se gledatelji nasmijali. A u prvim komičnim filmovima bilo je dovoljno da se baci torta u lice...Gledao sam neki dan jedan smiješan nijemi film...i nasmijao sam se, normalnom i zdravom humoru. To je tako teško, ali primjetio sam da ti nisi izgubila tu nit i nekoliko puta , kada sam pokušavao ozbiljno definisati stvari ili pokazati kako ih ja posmatram...nasmijala si se...jesi...spontano, prirodno , iz stomaka... Toga se sjećam.
Ne znam kako si me uspjela natjerati da ovdje pišem pisma a ne na tvoju pp adresu, svjesna si da ih ovdje mogu svi čitati i onda ono gubi onu svoju intimnu dimenziju, a i lakše bi mi nilo da opet pišem i zamatam ih u šarene omotnice namirisane mojim tek natrljanim after shaveom...tek da znaš da sam pisao obrijan ...


Današnja pisma preko kompača nemaju onu boju , miris i neizvjesnost kao nekadašnja pisma...a ja imam osjećaj da se sada smiješ iako izbjegavam da to kažem...uvijek kada kažem "after shave" ...jeste, bila je ta osoba i spavali smo jer sam je ubijedio da je to losion za "...poslije ševe" a nemam osjećaj da je bila "plavuša" ...ni dan danas ne znam tko je tu ispao naivan.
ovo pismo je duže a kao što vidiš ukomponirao sam ih sa pjesmama...onim istim koje sam godinama čuvao samo za sebe...evo sada to dijelim...
I dalje ne znam kako si me uspjela natjerati da počnem ponovo pisati pisma, a ne mogu ti obećati dokle će trajati...



TZTJ









vuk06 @ 23:50 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 9, 2008

Bljesak neona u očima
Škripa prozora koja
Se pretvarala u eho
Nije mi više važna
Tvoja spavaćica
Sedmi veo nevinosti
Zid šutnje
Nema više onoga
Želim te
Svijet se gubi u vrevi jutra
Ako se žiletom ne
Porežem
Voljeću te i sutra

Izbaci sjaj iz očiju
Lažni odbljesak na zidu
Moja moć je u
Tvojim ustima
Muzika mrtvih uz
Barena jaja
Hladna jutarnja tišina
Ljubimo se i ovoga
Puta
Ako me ne zgazi tramvaj
Dobićeš poljubac i sutra

Vječito isti osmijeh
Na usnama
Tupi bat koraka
Po prljavim stepenicama
Uvijek isti tramvaji
Redovna panika
Automobila
Semafori uživaju
Ironično u vrevi jutra
Ako se ne upali zeleno
Ne čekaj me sutra


pismo 1

draga VP,
ne znam zašto misliš da bih trebao upotpuniti pjesme ovim pismima i ne vjerujem da itko danas čita pisma, s obzirom na silne mogućnosti koje nudi suvremeno doba. Možda smo samo nas dvoje dio one populacije koja je odrasla uz pisanje i čitanje pisama  koja smo onda čuvali negdje u nekoj kutiji...a ono što znam je da su sva bila drukčijeg oblika , boje i mirisa.
Nije problem napisati, problem je kome je danas interesantno čitati pisma? To nisu ni sms ni pp poruke...to je nešto što ima svoju boju i usudim se reći dušu. Kako sam uvijek bio slab na tvoje prijedloge onda sam riješio pupostiti i ovoga puta...a hoćeš li ih čitati samo ti...ili joj netko ne znam...kao što ne znam mogu li ih pisati onako kao prije 25 godina... Druga vremena i drugi odnosi...ali mi ništa puno ne nedostaje...samo...samo  ponekad postanem svjestan da zvuk upaljenog kompača i tastature nisu ni blizu onog iščekivanja, mirisa i boje pisama...a dobro znaš da nikada nisam bio nostalgičar...
pišem...za Tebe i one koji budu čitali...

treba li reći "Tvoj..." ili samo da kažem TZTJ



vuk06 @ 08:55 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
od 08.06.2008
SLIKE









Index.hr
Nema zapisa.