Moj internet dnevnik
odgovori u vremenu
dobro mi došli


nama trebaju riječi dobroslutne

i riječi zbog kojih strepi katastrofa

riječi kao ruke uvijek prisutne

jer sve ovo dosad prolazna je strofa


nama trebaju neke riječi zlatne

one što se kažu u rijetke trenutke

riječi dovoljne, riječi bespovratne

da možemo dalje nastaviti ćutke..


H.Dervišević
Tako mi vremena...
...
Arhiva
« » svi 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Anketa
Volite li poeziju ?



vrijeme
Upišite tekst...

Custom Myspace Clock
Dok vrijeme prolazi
Blog
srijeda, listopad 24, 2012

u moju dušu

spustila je pero

iz svog repa

da treperi u

mom sjećanju

kao valovi mora

u kamenu



vuk06 @ 17:28 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, listopad 22, 2012

Crna dama me prati
Po mom tragu
I čeka vrijeme
Da se jednom
Ispod neke breze
Na nekom brdu
Skrasim.
Crna dama mi broji
Stope
Smiješi se i čeka vrijeme
Kada će slobodno
Zabadati ruke
U moje džepove
Kada će mi mirno
Zastati iza leđa
Na kraju puta
Na nekom brdu
Kraj neke breze.
Crna dama me
Juri po zvijezdama
Prati me po blatu
Snijegu, kiši , mećavi
I nada se danima
Koji će doći
Danima nekim
Bez veze
Kada ćemo stajati
Na kraju puta
Na nekom brdu
Kraj neke breze.
Crna dama
Opija me lagano
Željom da je
Jednom sačekam
Prokunem sve
Njene zvijezde
I da se onda
Potucamo
Na kraju puta
Na nekom brdu
Kraj neke breze.



Imao sam neku čudnu fazu u kojoj mi je bilo bitnije kakav naslov će imati pjesma nego što ću pisati...i potrajalo je to tako da danas za neke pjesme jednostavno ne znam kako sam im dao naziv, ali znam da me uhvati jeza kada vidim da pjesma nadopunjuje naslov i obratno...nije bilo namjerno...


vuk06 @ 12:54 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, rujan 25, 2012
Žiletom prerezah
Njenu ljubomoru
I skočih u bezdan njene naivnosti.
Ona uključi svoj
Regulator
Za disanje
I dižući spomenik
Svojoj gluposti
Okrenu se
Za 180,
Namignu
I izvadi jabuku
Iz hladnjaka.




vuk06 @ 12:59 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 24, 2012

uživam u Jeseni

u bojama života

vjetrovima punim lišća

oblacima goropadnim

i kišama koje me

ispiraju od grijehova

laganih i prostih






samo jedno kratko razmnišljanje na temu jeseni ...u ovo subotnje prijepodne



vuk06 @ 16:03 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, rujan 22, 2012

ponekad me noć

uspava bolje

nego ijedna žena

i ponudi mi san

na hladnom krevetu

vjerna meni kao

i ostalima

ali uvijek

uvijek jutro

dočekam bez nje


ponekad me jutro

sablazni svojom

naivnom iskrenošću

zavlači mi se

kao nijedna žena

ispod plahte

i budi me

ali uvijek

i ne osjetim

kada ode


ponekad u podne

sretnem svoje

stare ljubavi

pričam sa njima

ili ih prešutim

i pitam se

kako je moguće

da su mi nekada

nešto značile


ponekad u sumrak

popijem pivu

i sjedim u kafiću

i čekam

sljedeću noć

sljedeće jutro

sljedeću ljubav

da dodju

a onda odu

kao i uvijek


/16.01.1986.g./




vuk06 @ 21:18 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, rujan 19, 2012

ZRNO GRAHA  NA PRAZNOM TANJIRU

 

Svi imaju neku svoju filozofiju

I svima je već dosta svega

A ti mi pričaš o moru

I o mnogo čemu što mi ne treba.

 

Svi se uvlače u ljušture

I izigravaju samoživce

A tebi na ustima opet more

Valovi , brodovi , ptice.

 

Svi žive da bi dobili platu

Raste im pritisak kao što rastu cijene

A ti opet o moru

Robinjo talasa i morske pjene.

 

Svi se uvlače  noću pod jorgane

I ne gaseći svijetlo maštaju

Ti  kažeš da je uveče more najljepše

Ali da ga nikad ne shvataju.

 

Neki se bacaju sa balkona

I dokazuju Njutnov zakon gravitacije

A ti ostaješ zaljubljenik mora

Podjednako kao i emancipacije.

Neki vole da imaju mnogo novaca

Drugi polude kada na licu vide bore

Treći su polomljena strana jadaca

A ti voliš život i more.





vuk06 @ 09:54 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, rujan 15, 2012

Uzalud osjećam
Da noću zvjezde pjevaju
Da se komete vesele
Planete da se sudaraju
Uzalud se sjećam
Piramida ,
Ratova,
Osvajanja
Uzalud se nadam
U nešto buduće
U nešto svemoguće
U nešto sveznajuće
Uzalud kada sam
samo čovjek
a to je kao kap
u okeanu pustoši.




hm, naidju krize kada ne želite ili ne možete vjerovati ni u što bez obzira koliko argumenata stajalo u korist  toga da je vjera potrebna...jednostavno se ponekad treba osjećati potpuno beznadno i nebitno...dobro dodje...kao praznina nakon obilatog ručka

vuk06 @ 22:27 |Komentiraj | Komentari: 0

Noću samo zvijezde-
Samoubice
Padaju sa neba
Negdje u beskraj svemira,
I izgubi im se zvijezdani put,
Do neke nove galaksije
Do nekog novog vremena
Svijetle, pritajene same.
Noću, samo zvijezde –
Samoubice
Padaju sa neba.




vuk06 @ 22:24 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 13, 2012
okrenuh pogled u pravcu istoka
dohvatih rukom otvarač za konzerve
i otvorih dušu svoju
kao Pandora kutiju
tu nije ni
Nada ostala...

(davne 1986.g.)



vuk06 @ 20:17 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare

Očima okupirah zvjezde
Koje su se prosipale
Po nepostojanim bojama
Duge
I otkrih
Da ponekad
Valjda zbog plime
Vozovi polude
I u suludoj vožnji
Naleću jedni na druge
Zbog toga ljudi stradaju.





objavljena davno u nekim novinama i znam da mi je djelovala čudno kao pjesma...jedna od rijetkih koju nikada nisam u potpunosti prihvatio kao svoju...one pjesme i misli koje nastaju u nekakvom medjuprostoru...iznenada...ničim izazvane...

vuk06 @ 11:53 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, rujan 11, 2012
 

Gubim se

u agoniji života

u urbanizaciji gradova

u koloni vagabunda

u eri uspona i padova


Volim motore

           i malo više žene

Mrzim zakone

           i malo više uspomene


Gubim se

u ulicama XX vijeka

borim se sa zavidnima

čovjek protiv čovjeka

I uvijek, vječito, danima

čudna misao mi se u glavi mota

i plašim se da ne ostanem sam

u agoniji života.


15.XII 1979.g....negdje u vremenu bezbrižnosti i prostoru trezvenosti...


vuk06 @ 17:27 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 10, 2012

Na vrhu bloga, gore lijevo, odmah ispod kristalne kugle su stihovi mog prijatelja Huseina, umjetnika kojeg smatram jednim od trenutno boljih pjesnika iako on voli reći da piše prozu, eseje, hronike, scenarije, knjige za djecu, a onako usput je i slikar, ilustrator, grafički dizajner...povremeno novinar. Objavio je dvadesetak knjiga i slobodan je umjetnik, ali u bukvalnom smislu "slobodan"...živi kao legenda Bihaća iako je mogao otići u neke od većih gradova i raditi kao dobro plaćeni umjetnik i rijetka je osoba koju znam da nema ni mobitela ni PC jer mu ne treba...tako da ako netko čita ovo i poznaje ga neka mu javi da je dobio mjesto na mom blogu, samo što nisam htio staviti njegovu pjesmu uz svoje radove jer tako visoko mišljenje o sebi nemam.




Postoje noći koje nisam spavao
Postoje dani koje nisam živio
postoje snovi koje ne umijem tumačiti
postoje stvari koje ne mogu voljeti
onda...kada si daleko
i ne znam pripadaš li meni
ili...tamo nekom.

Postoje noći koje ne želim prespavati
Postoje dani koji su kratki
Postoje snovi koji su slatki
Postoje stvari koje mogu voljeti
onda...kada tebe osjetim
kada te ljubim  i
kada ne odlaziš.

Postoje tako
i dani
i snovi
i noći
i neke stvari
koje ne želim
i ne mogu...
zaboraviti.

(1979.g.)



vuk06 @ 15:57 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare



Dugo, dugo poimanje života

Riječi grube i proste

Svemir je naša vanjska ljepota

Gdje nas strasti tope


Ja sam planeta

Ti kometa u proputovanju

Dva potpuno različita svijeta

Sastala se u ovom danu


I mi lutamo ulicama beskraja

Gdje su saobraćajci asteroidi

Zvijezde ulična osvetljenja

A pijanice zalutali mjeseci


Planete nas mame ljepotom

Njihovi saputnici ljubomorno gledaju

Dok kraj Oriona jedan mali sistem

Upada u «Crnu rupu»


Shvati mi smo obične stvari

Propadljive kao i sve druge

Pa iako želimo biti drugari

Svemir nas rastavlja na atome.


Od tih čestica skoro neprimjetnih

Iz naše «ugašene krvi»

Niknut će život slobodnih

Zvijezda, planeta, možda i ljudi.



(čudna pjesma u čudnim vremenima, negdje  1980.g.)



vuk06 @ 15:56 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, rujan 8, 2012

Kraj rijeke si stajala

i mamila me

obnažena i grešna,

Kraj rijeke si stajala

i šutila kao sjena

maglovita, nestvarna...

I što sam drugo mogao?

bilo mi je krivo

ali što sam mogao?

zato sam začepio nos

zatvorio oči

i skočio u vodu...

sada znam da je tvoja

ljubav hladna...


Zadar, 03.03.1981g.

Nikada, ali Nikada...nisam bio toliko blesav i lud da nisam mogao napisati blesaviju i ludju pjesmu...umjetnost je jača od stvarnosti...ma koliko je mi čuvali u sebi

vuk06 @ 13:10 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 6, 2012

Pretopi me noćas u ideju
Da zarđam kao konzerva
Pretvori me u buntovnu zoru
Da ubijem Sunce
Prolij me gradskim ulicama
Da postanem led
Poljubi me kao šiparica
Da svršim još jednom.


zaboravio kako šiparice ljube, vremenom se čovjek navikne na prolaznost i na iskustvo ali ne znači da ponekad nedostaju detalji i trenuci iz mladosti koji su uvijek bili posebni...u svemu...koliko se sjećam povod za ovu pjesmu bila je jedna divna osoba tamo iz 1979-80...

vuk06 @ 11:13 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
 
Kao šahovske figure
Kada se
Nakon izgubljene partije
Po tabli prospu
I gordi Kralj poklekne
I ovaj naš život
Kada se putevi ukrste
Iznenada postane izokrenut
I kao šahovske figure
U ponor nas prospe.





nije ovako beznadno, možda je bilo trenutaka u životu kada se pomisli da je sve krenulo u sunovrat, ali onda se život promijeni, karta okrene i shvatiš...da život ide dalje...tako sam napisao i ovo:
 

"na pola puta

život je stao

Ona je rekla

Idemo dalje!

ja sam već bio

u govno stao

i nisam htio

da nastavim sranje"

 

ponekad jednostavno treba stvari ostaviti iza sebe, ali ...nikada se ne treba predavati...
vuk06 @ 11:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 3, 2012

Vrtim se u krug
Od početka života
I sve je uvijek
Isti put
Sa drugim znakovima
I sve su uvijek
Ista lica
Sa drugim maskama.
Vrtim se u krug
Proklinjem i psujem
Uvijek iste bogove
Varam i ljubim
Uvijek iste žene
Srećem na ulicama
Uvek iste majmune
Pišem i čitam
Uvijek iste pjesme.
Vrteći se u krug
Prolazim nad
Iste ponore
Kroz
Iste tunele
I pravim
Iste sudare
Iste greške
I vrtim se tako
U krugu
Dok se krug
Ne zatvori.


vuk06 @ 12:19 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, rujan 2, 2012

Padao je snijeg

nad Prištinom

žut i hladan

Noć se sablasno

svijala gradom

Ja postajao jedan

od prekobrojnih

samo do sutra...

Nestajao sam polako

kao tragovi

psa lutalice u

žutom snijegu

Sjaj zvijezda koje su

treperile nad gradom

odbijao se od stakla

na soliterima

i treperio

u osvijetljenim izlozima

pored obnaženih

nepokretnih lutaka

Četa zakašnjelih

pijanica

kotrljala se po žutom snijegu

izvlačeći odnekud

po neku zaboravljenu

litru...

Sutra više ja neću

biti u ovom gradu

nosiće me voz

beskrajnom prugom

"...vozovi razdvajaju ljude..."

a Ja ću misliti na tebe

i pitati se:

Jesu li ono bile prave suze

što skliznuše sa tvoga lica

kao posljednji sjaj

davno već ugašenih zvijezda

u žuti snijeg?...



Priština, 14.01.1980.g.

p.s. Nisam znao da u Prištini pada žuti snijeg, zbog termoelektrana u okolini, ne znam kako je sada ali ja uvijek kažem da je snijeg bijel svugdje u svijetu...izuzev u Prištini...



vuk06 @ 22:21 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare

Popušivši i zadnju

cigaru

kliznusmo kroz prozor

u noć

Iza nas ostadoše pikavci

i ispljuvci

ispred nas rakovi

i tumori

Gledasmo dugo mjesec

uz tjeskobu

što nemamo cigara

danas

tužni od vremena

do sutra

Jučer smo bili ljudi.


Mostar, 27.08.1981.


Ne znam ali nekoliko puta čitam ovu pjesmu i mogu reći da sam ili bio pijan ili napušen...ne sjećam se više...čak ne znam ni jesam li je ja napisao, ali valjda jesam...



vuk06 @ 22:18 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, rujan 1, 2012
 

kakve mi misli glavom roje

u samrtnom ropcu homo sapiensa

u bezbojnoj noći tv-a i grijehova


Poput igranih serija

nerijetko smo se

gubili u nastavcima

stajali u redovima

tapkali

koliko sam puta zaželio

da te okrenem u šašavoj noći

tri minute prije

crtanog filma

ali me uvijek stopirala

neka zgodna reklama

sisate ženske u gro planu

zavlačio ruku za vrijeme

predstave i pitao te

koje su ti boje gaćice

što ti nisi kužila kao ironiju

i to je bilo i ostalo

jednom za navijek

propalo kao jeftin film

i od života ni špica

nije ostala...

kakve mi misli glavom roje


pred kraj života

sve postane bajka

i nikne kroz rupe

u zakonu...

u samrtnom ropcu

homo sapiensa

ipak smo se vraćali kutijama

iz kojih je kreštala muzika

u kojoj su se ljudi ubijali

jurili, voljeli

kutija u kojoj je cijeli svijet

mogao stati

i sedjeli smo dugo

nakon stvarnog života

gledajući kako drugi žive

u bezbojnoj noći tv-a i grijehova


27.12.1982....prije skoro 26 godina



vuk06 @ 11:00 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

Slutnja

u rano jutro

budi osjećaj prolaznosti

i svijetlost

naglo kroz

poluotvoren prozor

ulazi

kroz snove u

novi dan...

a na

ormariću naušnice

i na jastuku

kosa

kažu da ipak sve nije san...

Fantasy Myspace Comments
MyNiceSpace.com

vuk06 @ 10:55 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 29, 2012

Imala je oči
Duboke
I prozračne kao
Nebo poslije kiše
Varljive
Vižljaste
Imala je oči
I čuvala ih
Za posebne
Prilike
Sklanjala ih da
Se ne ohlade
I umore.
Imala je
Oči
Zelene
Kao
Proljećne livade
Izazovne
Hrabre
Oči je
Imala
Malene
Lijepe
Neprirodno
Čiste.
Poslije su
Zgasnule
Kao svijeća
U mraku
Nestale poput
Zvijezda
U zoru
Utihnuše
Neke
Prozračne
Zelene
Oči
I od tada
Moje noći
Samo zvijezde
Ponekad
Obasjaju.




neke ljude zapamtite po sitnicama kao što su pjege ili boja kose, miris tijela ili uzrečice...a Sonju sam zapamtio po boji očiju...

vuk06 @ 23:13 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



Srijeda...



jedna od pjesama koju sam oduvijek smatrao najkraćom svojom pjesmom...vezana je za stvarnu osobu i stvarni dogadjaj, ali poduže bi potrajalo ako bih napisao što je sve stalo u nekih tri mjeseca ljubavi prije nekih 30-tak godina...

vuk06 @ 22:55 |Komentiraj | Komentari: 0

Kroz tamnocrveni karmin
Na bijelim
Zubima
Pročitah poruku
O drugoj
Strani
Njenog «djevičanskog» lica
Poruku predah zvijezdama.
One zgasnuše.




vuk06 @ 20:52 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 27, 2012


Umrem li …

Zatvorite prozor.

 

Smeće smrdi u dvorištu.

( Osjećam ga iz kreveta. )

 

Automobili galame na ulici

( Čujem ih iz kreveta. )

 

Umrem li,

Zatvorite prozor.





vuk06 @ 13:45 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, srpanj 2, 2011
 

prodavala je svoju ljepotu

kao jeftin parfem

i uživala u trgovini

svjesna da je i to

prolazno kao i sve

u što je vjerovala

i nije se libila da prizna

sebi i okolini

i svima koji su je znali,

samo ponekad

zatečena u nekom kutku

svoje osamljenosti

puštala je suzu niz lice

i postajala obična

šiparica

željna muškog tijela

da je odbrani i sačuva

od nje same

uvijek nasmijane

i spremne na sve

dok je tajila u sebi

svoje bore

koje su joj se rugale

u usamljena jutra

i govorile joj da su vjerne

i da će jednog dana

kada sve zamre

one biti i jedina utjeha.

18.01.1986.g.


vuk06 @ 13:38 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 15, 2011

Pusti neka vrijeme teče
Nek se noći
Sablasno izduže
I nek ovo
Čudno veče
Samo duhovi prokuže
Noć će naše strasti
Skriti u televizoru
I mi ćemo u ponor pasti
U jedninu.
Skriveni kao kriminalci
Mi ćemo se voljeti
U ponoru
Strastima okupirani
Pijani divlji
Pokorni samo životu.
Zato pusti neka vrijeme teče
Nek se noći
Sablasno izduže
Mi smo samo
Sjene od juče
Što životom kruže.



neke pjesme mi nikada neće biti jasne...ni vrijeme ni zašto sam ih uopće pisao...istina je da papir trpi sve


vuk06 @ 21:06 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, veljača 15, 2011

Spustila si grudi
Na krevet
Pretvorila si se
U čekanje
Vlakovi kasne
Ništa nije uzalud
Rečeno
Ništa nije svršeno
Podigla si kukove
I zavukla ruke
Ispod jastuka
Ulica galami
Vlakovi kasne
Zašto te to brine
Doći će jednom
Ne prekasno
Da ti kaže
«Volim te»
i zaspi tu
na krevetu
pored tebe

rekla mi davno jedna prijateljica kako je ova pjesma vrijedja jer žene nisu takve da strpljivo čekaju i glume saksije u stanu...a ja samo napisao pjesmu bez želje da kažem kako poznajem žene jer ih ne poznajem i tko kaže da zna žene ...laže...to su i dalje tajnovita bića koja nas iznenade lijepo i ružno...nevezano za to što mi mislimo...ovo je trebala biti pjesma o osami a ne o ženi...samo se žena, čini mi se bolje nosi sa samoćom..
03.02.2008.g.


vuk06 @ 09:14 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, prosinac 25, 2010

Sutra ću biti
Samo jedna požutjela stranica
U tvom spomenaru
Zaboravljena faca
Čežnja u nekom grešnom snu
Pepeo sinoćne agonije
Komandir vojske koja
se predala
pred zidinama
istine
i onog što dolazi
sutra.




kako zna biti beznadežno pokušavati vratiti nešto što gubiš i ponovo staviti sjaj na ono što blijedi...davno je napisana, ali ostala mi je kao podsjetnik na vrijeme kada sam uživao ponekad biti tužan i ostavljen ne znajući da se to stanje mora steći...sada se i ne mogu sjetiti povoda, ali ova je pjesma i objavljena...davno...prije interneta i mobitela...
vuk06 @ 19:21 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare

Jedan…..
Dva…
Tri….


Jednom sam te zagrlio,
Dva puta te poljubio,
Tri puta te prokleo.



vuk06 @ 19:20 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 16, 2010
Na ulazu zastah
I prosuh
Svoj strah
Po podu
U obliku
Milijun
Zvjezdanih sistema


Ona je imala zelene oči.

Moji koraci
Odjekivahu
I kidaše se
Paukove niti
Kao izbledjela sjećanja.


Ona je imala crnu kosu.

Stajao sam dugo
I čekao
Da se vrata
Zatvore za mnom.


Ona je voljela drugog.



Neke pjesme nikada neću moći razumijeti, ali probude toliko toga u meni da ponekad stvarno imam osjećaj da sam ih proživio...Ova je jedna od tih, dugo sam je ljubomorno čuvao samo za sebe...sada je dijelim...i nije mi žao


vuk06 @ 14:07 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 30, 2010

Po livadama lutaju cigani
Prateći puteve mjeseca
A mi se vučemo kao roboti
U šumi solitera.

Po prerijama lutaju slobodna stada
I žive i rađaju se tu
Kao posljednja nada
Kao feniks rođen u pepelu.
Ptice su slobodne
A mi smo zarobljenici
Slave i novaca
Čuješ ! Ptice lete
A mi smo roboti
U šumi solitera.

 

Gledao sam zalazak Sunca
Na obali mora.
Gledao sam ponoćnu igru Mjeseca
Igru života.
Vidio sam oblake kako izlučuju
Kubike vode.
Vidio sam dugu kako polako
Nestaje.

Vidio sam borbu u zraku
Između orla i goluba
I kako perje leti
A u šumi solitera
Mi imamo bezbjednost
Zakone, norme
I živimo na granici
Lažnog mira
I pravog infarkta.

 

Vidio sam divlje konje
Kako pasu na livadi
I gledao ih ustreptale
U njihovoj ratničkoj igri.
Vidio sam kako po poljima
Rastu najraznobojniji cvjetovi
I puštaju svoja korenja.

A mi…

Mi smo roboti

Što rastu

Kao korov u

Šumi solitera.



vuk06 @ 15:15 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 18, 2010

 
Kada se tvoje ruke

Oko tuđeg vrata sviju

                               I roletne spuste

Svršiće se ova

                               Komedija

I biću opet ono što

                               Sam i bio

Spermatozoid zalutao u

                               Labirintu





 

davne...mislim...1982-83...kada sam se ponekad i osjećao kao kap tečnosti koji luta svemirom :)

vuk06 @ 12:23 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, travanj 28, 2010

Ja tek slutim
Nekad,
Da neko drugi
Sada
Grije tople usne
Jednog davnog proljeća.
Tek slutim
Jer volim noći
Kada
Mjesečina se prostre
Ulicama.
Volim tada da
Razmišljam
Sakriven od svijeta
O toplom južnom
Vjetru
Kako tiho
Nestaje
Kroz granje
Rascvjetalog drveća
O šarenim
Parkovima
O mirisu
Slastičarnica
O putevima
Pa i raskrsnicama
I tada pokušavam biti
Sretan
Ili makar izgledati
Tako.
A onda naiđe južni vjetar
I podsjeti me lako
Na vremena prošla
I ja izgubljeno slutim
Tada
Da neko drugi
Sada
Grije tople usne
Jednog davnog proljeća.




(proljeće je moje prokletstvo...bilo i ostalo...)
vuk06 @ 17:46 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 24, 2010
neonska raskalašenost
grada
a ona ostaje ista
zgodna službenica
usamljena...

ja volim njene kretnje
prirodne i ženstvene
ja volim njene misli
nemarno povezane....

kada noć pozove grad u san
i perači izidju na ulice
okrenem broj da čujem njen glas
i slutim umorno mlado lice...

ona je čudna strana mog sna
tajanstvo sklada oblika boja
tiha erotična malko neispavana
frustrirana boginja semafora i smoga...

pamtim boju njenoga glasa
i njene uzdahe tihe i nenamjerne
šutljivost kada je umor svlada
kada je protiv ili uz mene...

priča neke prastare snove
isplače svoje propale šanse
prošle ljubavi i neke nove
love story pjesme bajke basne...

često traži da je tješim
i pričam o boljim vremenima
a ne zna koliko mislima zgrješim
dok čekam njen poziv kraj telefona...

subotom zajedno šetamo gradom
i tada smo tako daleki strani
šutimo i šetamo svako sa sobom
bez ljubavi nemirni i hladni...

onda se rastajemo sa čudnim osmjehom
i odlazimo na različite strane
uz jedno zdravo i mnogo zbogom
pokupimo svoje prednosti i mane...

neonska raskalašenost
grada
a ona ostaje  ista
zgodna službenica
usamljena...

ja volim njene kretnje
prirodne i ženstvene
ja volim njene misli
nemarno povezane...



(13.08.1985.g.)



jedna od "onih" pesama koje uvijek u meni ostave trag i pobude mi sjetu...pa se uplašim prolaznosti iza koje oszaju samo osjećaji, sjećanja...i mirisi...
vuk06 @ 15:15 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 10, 2009
vuk06 @ 19:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 16, 2009

znao sam da vrijeme prolazi

brže od misli,

znao sam da sunce zalazi

pred suton

znao sam da rijeka izvire

negdje...

znao sam da vjetar prohuja

svugdje

znao sam i da će ljubav

zgasnuti

znao sam i da će dodiri

utihnuti

ali...nisam znao...

da je ovako...

i da tišina boli...

vuk06 @ 20:19 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 7, 2009

kiša obilazi

ali ne pada

samo beton

gori

vuk06 @ 11:05 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, srpanj 5, 2009

otvorio sam oči

sa prvom zrakom sunca

koja se gasila na

obzorju...

vuk06 @ 14:39 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 25, 2009

Uzdahnula je tiho

da je niko ne čuje

i jedan tren ponovo

bila u njegovom

zagrljaju...


Hi5, Xanga, Tagged, Blogger Comments @ 123glitter.com
vuk06 @ 12:35 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 15, 2009

U sjeni mraka
U sjeni života
Svijet izvan braka
Svijet je golgota
U suterenu
U strasti
Bez bore na čelu
Bez obavezne sigurnosti
Otkrih jedan trokut
Otkrih jednu tajnu
U sjeni mraka
U sjeni života
Nešto sam dobio
Nešto sam usnio

U sjeni mraka
U sjeni života
Ona je zaplakala
Ona je voljela
 Mjesec je stajao
Mjesec je plakao
Ljudi su prolazili
Ljudi su se smijali
Ne znam da li sam smio
Ne znam da li sam morao
U sjeni mraka
U sjeni života
Znam da sam dobio
Znam da sam usnio

U sjeni mraka
U sjeni života
Naša je raka
Naša sloboda
Trokut na ženi
Trokut življenja
Strasti u meni
Strasti u zvjerima
Poslije sam pao
Poslije sam zašutio
U sjeni mraka
U sjeni života
Vjerujem da sam dobio
Vjerujem i da sam usnio.

vuk06 @ 20:35 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, lipanj 7, 2009

San i java

isprepleteni

našminkani

Ja šutim

Snovi silaze u dolinu

sretnih nesretnika

u moje grlo,

Pusta ulica

Osjećam

tijela gmižu

po meni

osjećam dodire

ljigave

odvratne

osjećam

pogled Mjeseca

i šutim

A duša...

duša se izvila

i vrišti

Vatrogasci plam

ljubavi

gase grubo

ostaju posljedice

poslije

na duši

koja treperi

Ja bezdušnik

a moja duša

treperi

sija

plamti

gaca po blatu

uprljanom

od skroznosti

Ja šutim

svemir se otvara

Zar ?

Svemir se giba

panduri udaraju

po bubrezima

po živcima

ja se gubim

sa zorom

ovog dana

nestajem

sviće

sabah...


Mostar, 12.02.1981.g.


Pitala me jednom, nakon raskida, jesam li joj napisao pjesmu, klimnuo sam glavom i nakon par dana joj donio kopiju ove pjesme na papir...čitala je dva puta...tri puta, ... gledala u mene  kao da je tek tada  shvatila koliko smo udaljeni i koliko se ne razumijemo...onda je otvoreno pokazala da misli da je to šala, ali kada je vidjela da nije i da je to pjesma o njoj poludjela je...prvo nije razumjela naslov, onda joj text nije bio jasan, zatim mi je prijetila da nikada više ne pišem o njoj, poderala papir i otišla, a ja sam ostao sam u onom malom parku preko puta Gimnazije i pitao se...kako nije iz pjesme shvatila koliko me je povrijedila?...kako nije shvatila..da me SKROZ Nije OSTalo...da sam tog mostarskog jutra , kada smo raskinuli nestao zajedno sa prvim znacima novog dana iznad Veleža?...
vuk06 @ 17:55 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, lipanj 4, 2009

Irina je vjerovala da Drina
Ima samo jednu ćupriju
Irina je vjerovala u zvijezde
I puštala disko ploče
U svojoj sobi
Irina nije nikada izlazila
Sama
Irina se čuvala od uroka
Irina nije jela meso od ribe
Irina nije znala drugu ulicu
U gradu osim
Od kuće do škole
Irina se krstila uvijek kada
Netko spomene droge
Irina je sanjala filmove
U kojima igra glavne role
Irina je bila punoljetna
A još uvijek je uspaljivala lutke
Irina me je u jednom busu
Gledala kao đavola
Samo zato što nisam
Platio kartu
Irina se poslije naljutila
Kada sam joj rekao
Da se pomjeri malo
Samo zato
Što mi je stala na nogu.

vuk06 @ 00:38 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, lipanj 1, 2009

Nema te u mojim snovima...

Nema te u mojim mislima...


Sve te je manje u mojim pričama...

Sve te je manje u tihim noćima


Blijede mirisi davnih proljeća

Blijede okusi tvojih poljubaca...


Samo srce ponekad zastane na tren

i sve zašuti ...samo život prodje...

Get This from CyArena.com

Send to Friends email
vuk06 @ 18:43 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 28, 2009

Danas mislim na tebe

Više nego sinoć.

Sutra ću misliti na tebe

Više nego danas

Ali te zato danas volim

Više nego sutra.

Sutra te neću poljubiti

Jer sam te ljubio sinoć.

Danas te volim

A sutra neću.

Sinoć sam bio izgubljen

Danas sam pronašao sebe

U nekoj dimenziji pored sna

Ali ću sutra opet

Biti izgubljen.

Danas ću umrijeti

Sutra me nemoj žaliti

Preboljela si me sinoć

Zato te neću voljeti

Sutra kao što te volim danas.

A danas sam izgubljen

I ne znam da završim

ovu pjesmu…




Broken Heart Myspace Comments
MyNiceSpace.com
vuk06 @ 00:10 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 18, 2009

Zadnjom snagom očajnika

skrila se u tetrapaku

Vještačke zvijezde na nebu

Stereo je udarao u glavu

Bjekstvo anatemisanih

metamorfozirala su se

kroz spektar izgubljenosti

Skupila se u tamnom kutu

drhtala i plakala

Proljetni lahor protiče

ulicama betona

i klati nebodere

Noćas će vile srušiti

novogradnju

Bila je sigurna do daljneg

Vila predgradja

na sjeveru grada

pod crvenim svjetlima

Tu je negdje prolaz

ali kuda vodi

Stajala je okamenjena

boginja u farmericama

i tražila rješenje

kamo vodi prolaz

i da li je spas uvijek

na drugoj strani

Okamenjena Venera u

nastajanju...

Onda su došli neki ljudi

i odveli je u Muzej Duša

Ostao sam ispod prolaza

zvijezde su bile lijene

a ja sam zaboravio njen lik

boginja je otišla

sjaj fosfora u noći

osmijeh neona

metafora semafora

zbogom boginjo

i ja sam bio

u Muzeju Duša.


16.03.1983.g.

(ovaj pjesnik, samoproglašeni, mora priznati da ne zna šta je htio reći ovim stihovima, jer bi se morao vratiti i pokušati prizvati sjećanje i osjećaje, vrijeme i nevrijeme u kojem je nastala ova pjesma, a za koju je trebalo vremena da je stavim na blog...jer sam sebi ponekad nije jasan...
p.s.: mora da nisam u redu kada o sebi pričam u trećem licu...valjda zbog ovog sunca...)
Fantasy Myspace Comments
MyNiceSpace.com
vuk06 @ 13:15 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, veljača 17, 2009

Sjetih se jutros, ničim izazvan, teksta pjesme koju sam naučio u Gimnaziji tamo negdje 1978-79 godine...:


"Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja

pesmu jednu što sam svu noć slušo

da je čujem uzadu sam danas kušao

kao da je pesma bila sreća moja sva

zaboravio sam jutros pesmu jednu ja..."


Prvi stih, nekako ga se nisam sjetio sigurno desetak godina jer je prošlo vrijeme kada sam stihove ponavljao svaki dan ne znajući nikada kada će mi zatrebati, a znale su zatrebati u čudnim trenucima....iznenadilo me je što ovu pjesmu Vladislava Petkovića DIS-a pamtim i danas kao i onda kada sam je učio...


"U snu svome nisam znao za buđenja moć,

I da zemlji treba sunca, jutra i zore;

Da u danu gube zvezde bele odore;

Bledi mesec da se kreće u umrlu noć.

U snu svome nisam znao za buđenja moć."


I ne mogu se sjetiti cijelog dana koliko stihova ima ova pjesma...7 ili 9? ali sjetio sam se i da budem iskren potražio je na internetu...naravno da sam bio radostan kada sam vidio da je pamtim izuzev jedne male greškice u 6 strofi...


Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.
I u njemu oči neke, nebo nečije,
Neko lice ne znam kakvo,možda dečije,
Staru pesmu,stare zvezde, neki stari dan,
Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.

Ne sećam se ničeg više, ni očiju tih:
Kao da je san mi ceo bio od pene,
Il' te oči da su moja duša van mene;
Ni arije, ni sveg drugog, što ja noćas snih:
Ne sećam se ničeg više, ni očiju tih.

Ali slutim, a slutiti još jedino znam.
Ja sad slutim za te oči da su baš one
Što me čudno po životu vode i gone:
U snu dođu da me vide šta li radim sam.
Ali slutim, a slutiti još jedino znam.

Da me vide, dođu oči, i ja vidim tad
I te oči, i tu ljubav, i taj put sreće;
Njene oči, njeno lice, njeno proleće
U snu vidim, ali ne znam što ne vidim sad.
Da me vide, dođu oči, i ja vidim tad;

pomogla mi je u nekoliko navrata, u ono vrijeme kada je curi bilo dovoljno pokazati joj malo romantike, trun tuge...i želje...i da bude šta bude...zato sam cijeli život ostao zahvalan i njemu i Matošu, Cesariću, Ujeviću i drugima kojih se ne mogu sjetiti sada ali doći će mi njihovi stihovi kao što inače dolaze sjećanja iznenada uz prijatan osjećaj da je život tu i da ga treba znati živjeti...

Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet,
I njen pogled što me gleda kao iz cveća,
Što me gleda, što mi kaže da me oseća,
Što mi brižno pruža odmor i nežnosti svet,
Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet.

Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas;
Ne znam mesto na kom živi ili počiva;
Ne znam zašto nju i san mi java pokriva;
Možda spava, i grob tužno neguje joj stas,
Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas.

Možda spava sa očima izvan svakog zla,
Izvan stvari, iluzija, izvan života,
I s njom spava, neviđena, njena lepota;
Možda živi i doći će posle ovog sna.
Možda spava sa očima izvan svakog zla.

da,...možda spava sa očima izvan svakog zla...

vuk06 @ 19:30 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 22, 2009

Naliću ljubomoru u čašu

                                    prošlosti


i razbiti je o zid

                                    kajanja


reći ću ono legendarno

                                    Oprosti !


oprosti moje slutnje i

                                    zamajavanja


Zvijezde će možda govoriti

                                    drugo


mudraci će nešto pametno

                                    reći


i sve će opet postati

                                   uzaludno


i glupo kao pepeo iz stare

                                   peći


Ti me čuješ sasvim

                                  jasno


i razumiješ jer govorim

                                  kao i ti


Reći ćeš: to je divno,

                                  krasno,


i onda zalepršati krilima i

                                  odletjeti


ja ću visoko podići svoju punu

                                  čašu


i ispiti je odjednom

                                  na eks


zvijezdama ću poručiti: majku vam

                                  vašu


prodajemo vam život za novac, pepeo

                                  i sex.


17.08.10980.g. ( nekoliko sam puta mislio da je moram ispraviti, promijeniti neke riječi, ali kada sve saberem i oduzmem , u onom vremenu to je bilo tako i zašto sada davati dimenzije koje su onda bile nepoznate...pjesma nastala u vrijeme krize punoljetstva kada su iluzije bile motivacija, a realnost indoktrinacija, vrijeme kao dimenzija ostavlja tragove kojih ponekad nismo ni svjesni sve dok ih netko ne izvuče na svjetlo dana i pokaže nam ih...)

vuk06 @ 14:18 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, siječanj 16, 2009

Kada odeš ... ne plači

jer si to prerasla davno

i ne sanjaj vlakove u noći

umri barem slavno

Kada odeš...ne plači


Kada odeš ... ne osvrći se

iako ti srce drugo govori

naši životi su dvije česme

i svaka za sebe žubori

Kada odeš ... ne osvrći se


Kada odeš ... ne vraćaj se više

i ako se sretnemo  šuti

tragove će nam sprati kiše

nama život drugo sluti

Kada odeš... ne vraćaj se više


16.07.1980.g. negdje u pokušaju da svoju smislenost definišem kao osobno shvatanje svijeta i života...

vuk06 @ 22:27 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 13, 2009

kada se noći opet produže

i naši snovi razdvoje

kada pajaci proplaču

proljeća kada se rastuže

i razliju svoje vesele boje

i kada samo tragovi ostanu...

čut ćeš

na krilima savjesti

kako ti iz daljine

u snove dolijeću zvukovi

prolaznosti

i znaćeš tada šta je bilo

 a što je trebalo biti sada

a kada ti se bude usnilo

da si sama a neka ruka

           tebi hrli

pa opet gubiš oslonac

i ostaješ ista bijedna dama

prljave sifilisičarske krvi

i kada poonovo kreneš

da daješ ljubav za novac

kada ti u srcu bude kolac

zlih slutnji , bluda, razvrata...

Molim te

kao vjernik Boga

kao nekada najboljeg

druga svoga

budi ista kao sada

zbog ove noći i ove sobe

zbog ovog grada

molim te...

budi ista kao sada.


Mostar, 03.05.1980.g.
vuk06 @ 12:42 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
od 08.06.2008
SLIKE









Index.hr
Nema zapisa.